Pišem datum današnjeg četvrtka a kroz glavu mi prolaze sjećanja na ovaj datum od prije rata, kada smo na ovaj dan svi žurili u Trnopolje na zbor. Na ovaj dan, Trnopolje je bilo centar mnogih sportskih i kulturnih manifestacija. Sjećam se tih zborova i neka milina mi struji kroz tijelo, puno lijepih uspomena. Na ovim zborovima su počinjale mnoge ljubavi, koje su kasnije završavale brakom. Sjećam se slučajeva kad djevojka ode na zbor i umjesto da se vrati kući, ona se udala. Svaka mjesna zajednica je imala svoje predstavnike na turniru u fudbalu, košarci, odbojci, stonom tenisu, šahu...   Baš kad mi dođu ta lijepa sjećanja i ta milina, a ono odnekud mi neki crv ili neznam šta počne da vrti u glavi. Pomješaše mi se ona lijepa sjećanja sa onim ružnim iz 1992.godine.

Prošli vikend sam sa našom rajom otišao na jednodnevnu ekskurziju. Bila je ovo prilično naporna ali nezaboravna ekskurzija. Naporna zato što smo bili u više mjesta za jedan dan, a nezaboravna jer nam je bilo lijepo. Bili smo u Jajcu - Travniku - Zenici - Vranduku.

U Jajcu nas je dočekala turistički vodič Aida Zulum Klapuh i ona nam je  pokazala najinteresantnije dijelove kraljevskog grada. Koristim priliku da se zahvalim, Aidi na lijepom dočeku.

Lijepo je obići ove spomenike uz kratke istorijske priče koje nam je Aida pričala i na svako naše pitanje davala opširne odgovore.

Plivini vodopadi su posebna priča i poseban doživljaj. Ovaj vodopad koji je visok, ako sam dobro zapamtio, 17 metara. Aida nam priča da je ovaj vodopad jedan od najljepših u svijetu.

Poslije Travnika i Zenice došli smo u stari grad Vranduk. Puno sam slušao o ovom mjestu, prolazio ovuda ali nikad svraćao. Oko podne sam nazvao gospođu Hetku, čiji broj sam dobio od mojih i njenih prijatelja. Rekao sam da želimo doći pred veče  u Vranduk, a ona nam reče da smo dobro došli kad god dođemo.

Bili smo sa velikim autobusom pa nam se šofer ustrašio hoce li moći doći na odredište. Opet sam zvao Hetku, koja je predsjednica udruženja žena u Vranduku i ona je poslala svog muža Fikreta pred nas, na magistralni put  Zenica - Doboj. Uz pomoć ovog bračnog para sretno smo stigli u njihov grad.

Kad smo došli gore u stari grad Vranduk, prijatno smo se iznenadili, svi žitelji ovog malog mjesta su izašli da nas dočekaju. Svi su nam na srdačan način i širok osmjeh izrazili dobrodošlicu. Koristim priliku da se zahvalim Hetki, Fikretu, Hasanu i svim žiteljima ovog grada, za lijep doček i isto tako kratko ali lijepo druženje.

Hasan nam je održao čas istorije o ovom gradu. Od njega smo saznali skoro sve o ovom gradu.

Behara više nema ali zato jorgovani na sve strane mirišu. Lutajući unaokolo ja nosim uvijek moj fotoaparat i fotografišem što mi se učini zanimljivim. Ove fotografije nemogu da smjestim u neko događanje već onako slučajne fotografije.

Nadam se da nisam pogrešio ime, Zumreta Grabić, isto tako slučajni susret i fotografisanje.

Razim i Refika su došli iz Amerike. Refika je stričevka od Fikreta Alića, a ja slučajno nabasao pa ih fotografisao kod Fikreta.

Mladi bračni par Arifagić, imena sam zaboravio ali znam da je mlada iz centralnog djela Bosne. Ovaj par živi u Švicarskoj.

Repa je došao i odmah poćeo da obilazi komšiluk.

Juče 1.maj, ja odlučio da se provozam okolo i da zabilježim proslavu ovog praznika. Okrenuo sam kroz Softiće gdje sam napravio prve fotke i pripremu za feštu koja je uslijedila par sati poslije.

U Kozarcu, na raskrsnici sam se dvoumio na koju stranu da okrenem, prema Debelom Brijegu ili Staroj Pilani. Nešto me povuklo na Staru Pilanu, neznam šta valjda sjećanja na vrijeme iz mladosti. Bio sam u 12 sati, već se dosta raje skupilo, a meni opet sjećanja pa mi se učinilo malo raje u poređenju sa nekim tamo već dalekim vremenima.

Hase kao i obično ne može da miruje pa je preuzeo na sebe brigu oko pečenja. Razlika između onih i ovog vremena je, bar mi se čini tako, nema roštilje veća skoro svka grupa okreće janje na ražnju. Slijede fotke koje sam pravio na Staroj Pilani.

Ipak mladi znaju da roštiljaju.

Djeca su se zabavljala u Rici

Jedni su se zabavljali i uz zabavu radili korisne stvari. Ovaj put su pojačavali ćupriju preko Rike.

Slušam, danas na četvrtku, da je poslije podne bilo nekih svađa na Staroj Pilani. Nemam potpunu informaciju o tome i nemogu više da pišem.

Poslije sam i ja  otišao da proslavim 1.maj. Ja sam feštao kod mojih dobrih jarana Aide i Almira Dželatića. Almir živi u Holandiji i aktivni je član SEDRE. Druženje je bilo super lijepo, puno šale i smjeha, što nam je u ovom vremenu puno potrebno. Almir ima jako dobro sjećanje na svoje djetinjstvo i drago mi je da se najviše sjeća lijepih stvari.

Danas je 2.maj, zvanično praznik u BiH ali u Kozarcu je normalan pazarni dan i sve prodavnice rade normalno. Samo društvene organizacije nisu radile. Ovo danas, dođe nam  nekao kao zamjena za zbor u Trnopolju. Bilo je baš kao nekad na zboru. Danas sam sreo dosta naše raje koji žive u drugim zemljama, a došli su za prvomajske pranike svojoj kući. Mnogi su mi se javljali i hvalili moj rad. Bračni par Kenjar je dao donaciju za stranicu, iako ih nisam  fotografisao. Pričaju mi kako im je svaka moja fotka draga. Hvala Hadžije!

Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

Moj komšija Esad Mujanović nam je, nakon 7 godina, došao iz Australije. Sa snahom i bratišnjom došao na četvrtak.

Na kraju  VAŽNO OBAVJEŠTENJE:  MATIČNI URED KOZARAC JE PRESELIO NA NOVU LOKACIJU. OD PONEDELJKA 06.MAJA RADI U ULICI HASANA HUŠIDIĆA bb. ILI  BOLJE REČENO U ZGRADI AMBULANTE. Ulaz u matični ured je sa druge strane ambulante, gdje je nekad bio zubar.  Ovo je trojka koja je uredila nove prostorije i preselila matični ured. Hifo se šali pa  mi reče da napišem da su slobdni, kaže, nebi li se neka zakačila

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Vjeruj da je život vrijedan življenja,
i tvoja će ti vjera pomoći ostvariti istinu.