Izdvajamo

Hefta u kojoj smo uz crimužijadu pozdravili  proljeće. Na Debelom brijegu Crimužijada i na Mrakovici Pozdrav proljeću. Policija provodi aktivnosti "Dani otvorenih vrata", a povodom dana policije. Drugih nekih značajnijih dešavanja nisam zabilježio.

Na njivama se užurbano radi na pripremama za sjetvu kukuruza.

Voće skoro pa sve izbeharalo i nadam se da mraz koji je bio, par jutara, neće puno naškoditi i da ćemo se i ove godine sladiti sa zdravim voćem.

O Himi Bašić i njenoj zdravstvenoj situaciji sam već pisao. Jučer je predsjednik udruženja poljoprivrednika "Agrarija" Kozarac, Kićo Melkić predao novčanu pomoć za Himu od članova ovog udruženja. Kad sam pokušao da razgovaram sa Himom ona nije mogla da progovori, samo je odmahnula rukom i okrenula glavu na drugu stranu. Pokušao sam šalom da je oraspoložim, ali ovaj put nisam uspio.

Spisak donacija za Himu Bašić.

Dok čekam kod Medihe, u redu za šišanje, napravim poneku fotku. Tako i ove hefte.

Proljeće i u svim sokacima se vide građevinski radnici kako grade. U Brđanima kod Baje Hodžića našao sam radnike Saida Mujanovića koji su vrijedno radili. Baja hvali radnike kao i njihovog šefa Saida Mujanović i kaže da je izabrao najbolje majstore.

Ovih dana čujem od Sose, mog rođaka, da je majka Razija Blažević došla na par dana u svoje Blaževiće. Požurio sam da je vidim jer evo već skoro pa 30 godina nisam je vidio. Na vratima su me dočekale Sutka i Refika.

Razije Blažević, poznatija kao Suljinca stara je 94 godine. Nema neku bolest već kako reče starost i oslabila snagom,  jako slabo čuje i takođe slabije vidi. Suljinca živi u Bihaću kod sina Sulejmana, ili kako ga svi znamo kao Ćeman i snahe Refike. U Blaževiće je došla i njena kćerka Sutka koja živi u Zenici.
Pitam Raziju, veoma glasno, koliko djece ima, a ona se zamisli kao da prebrojava i glasno i jasno mi reče: Sedmero djece, četvero koje sam ja rodila iz dva braka i troje koje nisam rodila, a kao da sam ih rodila. Unučadi i praunučadi da ne brojim.
Nije me prepoznala i dugo mi je trebalo da joj objasnim ko sam i čiji sam. Uspio sam objasniti i sjetila se mojih roditelja ali mene ne.

Ove hefte sam zujao kroz skoro sva sela. Ne znam kad i jesam li ikad fotografisao sokak koji se zove Sokak Lević.
Prvo zaustavljanje kod kuće od Zumre Sivac. Lijepo vrijeme ona koristi za uređivanje cvijetnjaka u dvorištu.

Par fotki u sokaku i dolazim do kuće od porodice Mehmedagić Birsene i Safeta. Ovaj bračni par živi od poljoprivrede. Kod njih svega pomalo, kokošiju, janjadi, ovaca dvije krave...

Imaju dvije krasne djevojčice i svi mi, pored teškog života koji vode, izgledaju veoma sretno.

Kod njih sam vidio jednog starog fiću u čijem gepeku je gnijezdo za kokoši koje nose jaja.

Zujanje kroz sokak Lević zavržavam kod porodice Ramulić, takođe težak život. Šefik i njegova supruga Šuhra, a sa njima su u istoj kući sin Jasmin sa svojom porodicom, žena i četvero djece, takođe i kćerka je tu sa njima i najviše ih služi.

Slična priča kao u Brđanima, u Kenjarima kod porodice Huskić, samo ovdje su glavni akteri radnici od Ize Alića.

Otišao sam u Kevljane, sokak Sejdići, tamo se gradi most na rici, a taj most se zove Sejdića most. Ovdje sam došao sa Šerifom Velićem. On mi je, sa puno emocija, pričao o Sejdića mostu koji je ovdje bio i sad se gradi novi.
Ovaj most finansiraju Šerif Velić, Kelima Bilal Dautović, Elvira Bilal Hodžić i Safeta Bilal Gurton, kao i Avde Bilala unuci od sina Mehmeda. Kako mi Šero reče ovo je priprema pred akciju za asfaltiranje ovog sokaka.

Dok sam fotografisao Sejdića most, dobra prilika da fotografišem i kuće u ovom sokaku.

Danas na četvrtku, za mene iznenađenje, glavna ulica oprana i dok hodam uz čaršiju sve mi nešto čudno, nikako se nagledati glavne ulice.

Svaki četvrtak više raje i pored svih teškoća koje prate ovu raju, oni svi nasmijani, raspoloženi, prijatni i bar danas do podne bezbrižni sa puno šali, dosjetki...

Mnogi su danas ovako izlazili sa pijace. Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Danas sam sreo jednog momka koji nam je došao iz Holandije sa svojim jaranom Terzić Amirom. Pokušao sam malo holandskim jezikom da razgovaram sa njim i primjetio da moj Holandski nije kao prije 12 godina. U svakom slučaju momak kaže da mu se sviđa u Bosni, a posebno u našem kraju.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Varljiv je ugled koji nasleđujemo od roditelja i didova. On brzo nestaje ako ga ne prati sopstvena vrlina.

 

 

 


Agenda

21.08.2017. posjeta Koričanskim stijenama

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 86 gostiju i nema prijavljenih članova

Najstarija Razglednica iz Kozarca.jpg

Kahrimanović kaže kako je teško procijeniti koliko je trenutno stanovnika u Kozarcu. "Negdje oko 8.000. Prije rata živjelo je ovdje blizu 25.000 stanovnika, od kojih je 95 posto bilo bošnjačko stanovništvo. Zato smo toliko i stradali. Sve kuće, svi objekti, sve je u Kozarcu bilo porušeno. Po zadnjem popisu ima nas oko 20.000."