"BH Muzički Oskar" Jedina manifestacija ove vrste u našoj zemlji na kojoj se dodjeljuju godišnje nagrade najuspješnijim pjevaćima i ljudima vezanim za svijet muzike i ove godine je napunila dvoranu Mejdan u Tuzli.

Nastupilo je oko 70 estradnih umjetnika, a među njima su bili i naši sugrađani Zijo Kasumović i Eso Balić. Moj komšija Zijo je dobio nagradu za duet godine sa Merimom Dzafić. Naravno to nas je sve obradovalo. Ove hefte je Zijo došao kod mene na sjelo, a ja iskoristio priliku da se fotografišem sa njim. Priča mi Zijo kako je lijep osjećaj kad vidiš da drugi cijene tvoj rad. Poželio sam Ziji, da mi svake godine dođe sa ovakvom nagradom i da se ovako fotografišemo. Ovaj Oskar je san svih pjevaća i muzičara.

Ja sam ga častio sa prženim kestenom. Muzički Oskar se ne dobija često a naročito ne naši sugrađani pa mi nekako posebno drago kad su naši ovako uspješni. Zijo živi u Holandiji i tamo je posebno aktivan nastupima, kao i u Njemačkoj. Ovih godina, u Kozarcu, nije često nastupao ali se nada da će iduće godine biti više prisutan, sa svojim nastupima, u Kozarcu i okolini.

Nije da se hvalim ali kesten je bio super.

Ovih dana magla i onako kiselo vrijeme ali sezona još traje i raja radi punom parom.

Ove hefte sam lutao kroz Kamičane. Kad sam stao pored ovog objekta, počela su da naviru sjećanja na vrijeme od prije rata. Ovo je bio mlin od Mustafe Ćolića, u čitavoj opštini poznat po kvaliteti. Danas kao što se vidi, sve prazno. Ova cesta je bila puna konjskih kola, traktora i kamiona svaki dan i noć osim petka kada je Mustafa odmarao i išao u Dzamiju da klanja Dzumu namaz.

Dvadeset metara dalje živi naš Zijad Krivdić. Mnogi ga već dobro poznaju ali za one koji ga ne poznaju, ovo je čovjek koji održava Šehidsko mezarje, zatim mezarluke i Mejtaf u Hrustićima, a i Turbe u Paratušićima. Priča mi Zijad da kopa mezar kad neko umre ali u zadnje vrijeme je oslabio pa mu je sve teže kopati.

Svratio sam i kod Zijadove mame Hajrije Krivdić. Ona me častila sa limunadom. Priča mi Hajrija kako je u ratu izgubila čovjeka i dva sina. Kad sam bio kod nje, ona je očekivala unuka koji je trebao da dođe iz Zenice sa još par kolega i kaže da sačekam pa da i njih fotografišem. Sahat vremena sam čekao ali oni su nešto kasnili a ja sam morao dalje svojim poslom.

Prošetao sam još malo Kamičanima i napravio par fotki.

Sretne se ovdje poneki biciklista ali kao sto sam već rekao, radna sezona još traje.

Svratim ja i kod majstora Karabašića.

Svratio sam i kod Turbe u Paratušičima. Dobro je nekad napomenuti da ovo Turbe postoji. Ponekad kad razgovaram sa našom rajom o ovom Turbetu primjetim da su mnogi zaboravili za ovo a većina nezna pa čak nisu ni ćuli da ovako nešto ima u Kozarcu.

Lutajući okolo i tražeći nešto zanimljivo za fotografisanje, sjetih se da u Jaskićima, u ovom dijelu Kamičana, nisam bio sa svojim fotoaparatom.

Fotografisao sam naselje od familije Jaskić.

Ovdje sam našao i jedan prilično velik, za hoby,  ribnjak.

Jutros na četvrtku kiša ali ona dosadna pa neznaš šta bi sa kišobranom, sa ili bez. Prva fotka sa mojim dzematlijama, Softićima. Slijede fotografije koje sam danas napravio.

Muju Kenjara rijetko vidim, ne samo na četvrtku već i u Kenjarima, pa sam iskoristio priliku danas sa njegovim rođacima da ga fotografišem.

I danas smo "Udruženje logoraša Kozarac" nastavili sa akcijom potpisivanja peticije pod nazivom, Podrška donošenju zakona o pravima žrtava torture u BiH. Potpisivanje ide ali nebih rekao baš da je naša raja puno zainteresovana za ovu ili bilo kakvu peticiju. Možda ću biti kritikovan od naše raje za pesimizam ali za ova dva četvrtka nismo skupili ni 300 potpisa.

Šećo nam je stigao iz Švedske. Kad ga vidim, čini mi se da je, ovdje u Kozarcu, nekako posebno sretan.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Još samo ovo:

Još jedna pjesmica od naše Alme Alić Karabašić

Uvjek i svagdje

Petak , i tako svaki ,

cujem stope tvoje,

bas  kao nekada.Bas petkom ,

cujem zvuk iz daljine bas.

K'o da ces uni'c u kucu.

Bas , naslucujem  tvoj zvuk.

Neznam zasto bas ,

neznam  nema te , a tu si.

I ove hefte bio si u mojoj kuci.

Gledo si nas babo , gled'o iz daljine.

Osluskivo si , cutijo i posmatro .

Znas babo cujem ja tebe ,

cujem i uvjek si uz mene.

Nemoj , razboljeh se ja ,

nemoj  babo  moj ,

nemoj mi to uzeti za zlo, nemoj.

Ja tvojim stopama hodim ,

tvoju pamet nosim,

tvojim djelima se ponosim,

i srce  veliko nosim.

Babo nemoj , meni je zao

Bosnu ostaviti, zao, nije vrijeme jos.

Nemoj babo alahati , cekaj me , cekaj

doci cu ja tebi , cekaj me.

Babo moj  veliki covjece ,

i ovog petka i ove hefte,

i ovog mjeseca i ove godine ,

i svake , ti si tu da nas cuvas ,

da se divis djeci svojoj ,

eh babo moj veliki covjece.

Uvjek i vazda si tu ,

medju nama i

vazda ces biti .

Alma Alić Karabašić