Izdvajamo

Vjerujem da mnogi nisu zaboravili 14.06.1992 godinu kada je srpska vojska ušla u selo Sivci, Jaskiće, Kenjare i Mankoviće. Danas je tačno 20 godina od tog dana. Taj dan su ubili vise od 60 muških osoba, a ostale muškarce su odveli u logor Keraterm.

Ja sam ove hefte otišao u Sivce da se podsjetim na ta zbivanja. Malo sam raje našao dole i neki su mi rekli da odem kod Hate Sivac jer su neka ubistva bila u blizini njene kuće. Hate mi je puno pričala o tom danu a i vodila me da mi pokaže gdje su neki naši ubijeni. Pokazivala mi je njivu gdje su petoricu naših ubili a pamti i imena: Alija Javor, Abaz Jaskić i njegov sin Nijaz, Elkazović Osme i Elkazovic Sakib.

 

Zatim mi pokazuje ovaj sokak gdje su još pet Bošnjaka ubijeno, kaže momci iz Jakupovića i Forića. Priča mi Hate i za 13 Jaskića, kako reče s praga na prag, koji su isti dan pobijeni a u Menkovićima i Kenjarima isto tako puno ubijenih.

Napravio sam još par fotografija u Sivcima.

Hasu Mujkanovića sam sreo kod mejtafa pa mi je on pričo kako je sad u Sivcima. Kaže da nije bio u Sivcima 92. ali je puno slušao od svojih o tom danu.

Hate mi je rekla da odem i u Jaskiće pa ako nađem nekog ko bi mi mogao više reći o ubijenim Jaskićima. Na moju žalost nisam našao kod kuće nekog sa kim bi mogao više da pričam o tom danu.

 

U petak je ispred srušene Starogradske Dzamije održana tribina pod nazivom "Rušenje dzamija sa ciljem uništenja identiteta Bošnjaka i Bosne". Imami su iznijeli  osnovne podatke o dzematima u kojima rade, i istorijske cinjenice i podatke o rušenju dzamija i svih popratnih objekata.

Nakon toga, prof.dr. Ismet Bušatlic, dekan Fakulteta Islamskih nauka u Sarajevu je govorio o značaju dzamija i razlogu rušenja kao strategiji genocida i urbicida koji se desio 1992.godine u našem kraju.

Ova hefta je bilo više kišovito nego sunčano ali ipak neki su uspjeli da osuše i pokupe travu.

Pečurke su počele, naravno i ja sam iskoristio priliku da pojedem koju.

Bio sam i u Sofićima, obišao Huću.

Tu je Beso i njegova familija, došli za vikenda da obiđu oca.

Alija mi se hvali sa svojim bunarom.

Naravno kad idem kući prolazim kroz Kamičane pa red je da ponekad zastanem i napravim koju fotografiju.

Moj drug Taib mi se hvali, došli mu prijatelji iz Čejreka.

Ove hefte sam bio i u Mujanima i napravio par fotografija iz ovog sokaka. Nisam uspio da fotografišem nekog ko zivi u ovom sokaku.

Utorak je cijeli dan padala kiša a pred veće je prestala,  onda su se mogle vidjeti ove slike na više strana.

Sinoć je bilo jako nevrijeme u nekim dijelovima Kozarca, led je bio ponegdje veličine oraha. Poslije nevremena, moje dvorište je izgledalo ovako.

Današnji četvrtak sam počeo sa Hifom i Fatimom, sa njima sam popio kahvu pa dalje uz čaršiju.

Par fotki koje sam danas napravio na četvrtku.

Ziko Jakupović nam je stigao iz Amerike i priča mi o popularnosti naše stranice.

Gospođa Blažević mi je rekla da pozdravim njenu unučad.

Moj dzemat "Alići-Sofići" je poćeo sa uređivanjem dvorišta oko mejtafa. Hoćemo da i naš mejtaf a i dvorište budu lijepi kao u drugim đematima. Nadam se da će naše dzematlije ovu akciju, kao što su i prošle, finansijski podržati. Znači do nas je koliko i kako će ova akcija uspjeti.

Na kraju da podsjetim, ove godine su opštinski izbori i nemojte da zaboravite da se registrujete.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Jos samo ovo: Ljudska duša samu sebe vrijeđa ako dopusti da je savlada naslada ili bol.

 

 

Meša Selimović

Kakvi su ljudi Bosanci? To su najzamršeniji ljudi na svijetu, ni skim se istorija nije tako pošalila kao sa Bosnom. Juče smo bili ono što danas želimo da zaboravimo, a nismo postali ni nešto drugo.

Opširnije...