Izdvajamo

Nedelju sam proveo u druzenju sa lovcima i bilo mi je zanimljivo, a i uzbudljivo. Lovci, hvala za lijepo druzenje.

Lovacko udruzenje "Mrakovica", sekcija Kozarac u nedelju je organizovalo hajku na vuka. Hajka je bila u reonu Brusnica - Drenovaca. Vuka nisu ulovili ali su zadovoljni sa akcijom.

 

 

Razlog za hajku je bio to sto je kod Safeta Blazevica nadjeno 17 ovaca zaklanih. Sumnja se da je taj masakr uradio vuk ali slusam price i vjerovanje da je to bio sakal. Ovce su Safetu glavno primanje i on od toga zivi. A kad se stado smanji za toliki broj to je onda veliki gubitak. Kako ce taj gubitak nadoknaditi ni on sam nezna.

Okupljanje lovaca je bilo u Brdjanima i tu smo napravili prve fotke prije polaska u akciju.

Rasim ili kako ga njegovi drugovi zovu Haca, je davao raspored i upute za hajku.Zatim smo krenuli na polazna mjesta za akciju.

Na putu do polazne tacke je pravita jedna mala pauza.

Rasporedili smo se na odredjene polozaje ili kako to lovci kazu ceke. Ja sam bio sa Velicem. Par sati smo stajali, osmatrali i osluskivali. Slusali smo viku, lupanje u kante ili nesto slicno, poneki pucanj iz reona Brusnice i od Pletara ali nismo imali srece da vidimo neku divlju zivotinju. Ostali, vecina su nam poslije pricali da su vidjeli srne i jos neku divljac.

Kad je hajka zavrsila krenuli smo nazad na dogovoreno mjesto za okupljanje.

Ovdje se sastala vecina ucesnika u hajci i bili su zadovoljni sa akcijom. Vecina je misljenja da bi trebalo jos jednu hajku organizovati.

Poslije svega stigli smo do planinarskog doma Debeli brijeg gdje nas je docekao Eso sa pecenim janjetom i gulasom.

Druzenje sa lovcima je poseban dozivljaj. Kod njih sale i zafrkancije ne manjka.

Zadnjih par dana je padala kisa, a poslije kise spuzevi na sve strane. Na sve strane se moglo vidjeti kako neko trazi spuzeve jer otkupna cijena im je oko 1km. Ja nisam kupio spuzeve ali sam ih fotografisao.

Behar jos nije zavrsio. Jabuke, pojedine sorte, jos su u cvatu.

Pcele imaju jos posla. Mada ove godine nisam vidio mnogo pcela u poredjenju sa predhodnim godinama.

Jorgovan je bas iscvjetao, a miris jorgovana, kako mi kazemo, gusi.

Par fotki koje sam napravio prosle hefte, onako slucajno. Ramulic i njegovi ljubimci.

Hadzi-ef Teofik Hadzic, covjek koji je ziva legenda Kozarca. On je covjek koji je mnogo doprinio da se kod naseg naroda razvije ljubav prema vjeri. Knjigu pod nazivom "Dzamije i dzemati Kozarca" izdao je 2003. godine.

Husein i Siba Softic su me zamolili da preko nase stranice cestitaju rodjendan kcerki Edini i unuku Benjaminu. Cestitke i od mene.

Prosle hefte sam bio kod Dzevide Trnjanin. Ona je skupa sa svojom djecom cinila tevhid svom muzu, rahmetli  Mirzi.

Ucenju i slusanju tevhida je prisustvovalo prilicno puno komsija, prijatelja i familije.

Za dobar rucak su se pobrinuli Enes i Safet

Bio sam ja i u Trnopolju ove hefte. Odlucio sam da odem malo u Mujagice, a na putu do tamo sam napravio par fotki.

Kad sam dosao u Mujagice nisam mogao da sa odvojim od ove kuce. Neznam koliko je stara ali na podrucju Kozarca ovako nesto nisam vidio. Neznam koliko je poznata ova kuca kod institucija za zastitu spomenika. Ja mislim da bi ovu kucu trebalo da se zastiti. Neznam kako ali trebalo bi je renovirati i spasiti od daljnjeg propadanja. Koliko sam vidio vlasnik nije u mogucnosti a niti ima zelju da spasi ovu kucu.

Objekti oko kuce su isto tako spomenici, pa cak i ovaj dud za koji mi rekose da niko nezna koliko je star.Pitam se kako ovo sve spasiti i dali ja nasa vlast spremna na ocuvanje ovakih spomenika.

Mujagici su mali, ali lijep zaseok.

Danas na cetvrtku kao i obicno puno raje. Guzva traje do 12 sati, a onda carsija skoro pa prazna.

Raja sa svih strana Kozarca. Ovdje se skupi, pa se poprica i opet svak na svoju stranu.

Obicno kad polazim kuci svratim kod Huse da se snabdijem sa osnovnim namirnicama.

Kao sto se vidi sutra je redovna izborna skupstina NGI Kozarac.

To je to za ovaj cetvrtak, a do sljedeceg pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja

Jos samo ovo: Jedna lijepa pjesmica od moje komsinice Nasihe Hodzic

Nasiha Hodzic

LJUBICICA

Danas uslikana,
tvojom rukom ubrana.
Meni je saljes, da i ja osjetim
Kozaracka proljeca rana.

Meni moj Kozarac,
bez ljubicice mirise.
Kad ugrije sunce,
I kad padaju proljetne kise.

Miris ljubicice se poljem siri,
svojom ljepotom djecu privlaci.
Izadzite iz kuca i vi stari,
zimsku garderobu vise neoblaci.

Danas uslikana,
tvojom rukom ubrana.
Meni je saljes, da i ja osjetim
Kozaracka proljeca rana.

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.