Izdvajamo

Danas je najhladniji dan ove jeseni.Kao sto se vidi na fotografiji magla je isto tako gusta da je bilo tesko napraviti kvalitetnu fotografiju. Ipak ja sam fotografisao.

 

Ovaj put cu da pocnem sa ove dvije stare fotke koje sam iskopao iz moje arhive.Ovo drvo koje vidite, bilo je za mene a i za mnoge kozarcane, jedan od simbola Kozarca a i FK Bratstvo. Obicno kad se igra utakmica mnogi su se skrivali u hlad ovog drveta. Kad ulazimo u Kozarac odmah na ulazu doceka nas stadion FK Bratstvo i ovo drvo.

Ja neznam koliko je ovo drvo bilo staro ali znam da je ono bilo i ostalo dio nas, dio Kozarca. Bolje reci jedan od znakova prepoznavanja Kozarca. Ovo drvo po meni, jedan od simbola, je posjeceno. Neznam ko, kako i zasto ali znam da je odsjecen dio nas koji sebe smatramo kozarcanima.

Ovdje je bilo ono veliko drvo. Ne vidim da je sad ljepse. Ne vjerujem da je fudbalerima smetalo dok su igrali a ni publici dok su gledali utakmicu.Stvarno, pitam se, zasto nam neko sjece dio nas. Meni licno, ova slika, ne samo da nije fina nego mi je cak ruzna.

Evo sta je ostalo od onako lijepog drveta. Zalosno. Ja licno nemogu da kazem ko je ovo uradio i ko je donio odluku da se ovo uradi. Samo mi je bila zelja da obavjestim nasu raju da ovog drveta vise nema i kad dolaze u Kozarac da ne pomisle da su pogrijesili kao sto je to moj jaran Kajo, iz Ljubljane, pomislio.

Jos par fotki koje sam napravio na Manjaci. Zalosno je to sto nas je svake godine sve manje i manje onih koji obilaze bivse logore smrti. Obicno kad nekog pitamo, hoce li na Manjacu ili Koricanske stijene, dobijemo odgovor nesto kao, nema se vremena za te stvari. Kao svi imamo pametnije nesto nego da idemo obilaziti te logore.

Ipak hvala raji koji su nasli vremena a i zelje da na ovakvoj hladnoci odu na Manjacu.

Moja komsija Sead Mujanovic je ove hefte dovezao jos jednu turu poljoprivrednih masina.

Kao sto se vidite ovih par dana je gusta magla pa nisam isao u neki zaseok. Fotografije koje nisu jasne i nemogu nista da pokazu, ne zelim da ih objavljujem. Danas sam ipak u carsiji napravio, i pored magle, par divnih fotografija.

Rijetko ulazim u pijacu ali kad god tamo dodjem , kod Senade veci stand i ponuda veca.

Tako isto i kod Timke sa pcelinjim proizvodima

Baja Hrustic, danas je njegov rodjendan. Cestitke i sve najbolje od ekipe Kozarac.eu

Zima dolazi. pa red je snabdjet se sa bijelim masiracama (misiraca). Ponuda je velika a nije ni skupo.

Dani su vec skratili a noci duge postale pa smo vec poceli sa posilima i bijelim masiracama. Naravno tu je i krompir a ni tursija nije zaboravljena.

Ekelji ne smeta hladnoca, on rastresa djubar.

To je to za ovaj cetvrtak a do slijedeceg, pozdrav iz sveee snage

Nijaz - Caja

Jos samo ovo:  Izgubismo od Portugala, pa sta, idemo dalje dignute glave. Onu noc dugo nisam mogao da zaspim pa sam malo citao i po neznam koji put citao Nedzada Ibrisimovica i njegovu pjesmu " Bosna "

 

BOSNA

Bosna, to je jedna dobra zemlja.

 

Kad plače klobućaju kiseljaci.

Sagni se i pij, niko se ne ljuti.

 

U Bosni ima jedna tišina.

U tišini jedna njiva.

U toj njivi obeharalo stablo.

 

Zimi Bosna po svu noć srebrom zvoni.

 

Bosna ima Bosanaca.

Kad Bosanac liježe na počinak

On polako glavu spušta na zemlju

Da zemlju ne povrijedi.

 

Bosna ima majku.

Majka se popne na brdo iznad pruge

Pa mahne mašinovođi.

Majka mahne masinovođi, a lokomotiva vrisne.

 

Bosna ima kuću

U kući živi starica

Njen smjeh je ajet o džennetu.

 

Izuj obuću kad prelazis Unu

Savu

Drinu

Operi noge u rijekama

Bosna je ćilimom zastrta.

 

Nedzad Ibrisimovic

 

Ovdašnja osnovna škola, koju pohađa 340 učenika, posebna je priča. Ne tako davno bila je među najvećima u bivšoj zajedničkoj državi, brojeći i do 3.800 učenika. I danas su u njenim klupama učenici Bošnjaci, Srbi, Ukrajinci, Romi. Isto je i s nastavnim osobljem.

Al-Jazeera 01.2017.