Evo prodje i ramazan a kise nije bilo. Vrucine su jos uvijek velike, ne bas kao zadnjih mijesec dana ali su jos uvijek preko 30 stepeni. Danas je treci dan Bajrama, pa koristim priliku da jos jednom svoj raji pozelim sve najbolje. Danas u carsiji onako standard. Raja izbjegava da izlazi, ako nije potrebo, na ove vrucine.

Ja cu da pocnem sa fotografijama koje sam napravio dan prije u mom dzematu Alici-Softici. Poslije ikindije namaza bila je podjela halve. Kod nas je ostalo to da se kaze "podjela halve" mada je tu najmanje halve bilo. Kao sto se vidi djeca su dobila lijepe paketice za Bajram.Poslije su svi sretni, sa punim kesama, isli kuci.

Dok su se dijeca radovala paketicima ja sam koristio priliku da napravim par fotografija sa mojim komsijama.

Tidja Softic zena od Alije Softica. Ja cesto fotografisem Aliju a ovaj put sam i Tidju da ne bude zapostavljena.

Bajram sam klanjao u Gornji Jakupovici. Bilo je lijepo. Raja raspolozena, nasmijani, veseli, cestitaju jedni drugima bajram i krecu, jedni na mezarluke a jedni prvo kuci pa ce poslije na mezarluke.

Ja sam i ovaj put, cekajuci Bajram namaz, fotografisao raju kaji su dosli ranije u dzamiju.

Kad sam dosao kuci, moje drage kosije su dosli da mi cestitaju Bajram.

Naravno, poslije cestitanja i pojedenih baklave i kolaca, nisam zaboravio da darujem svoje komsije i da napravimo jednu zajednicku fotografiju. Ove fotke su mi posebno drage.

Nisam ni ove hefte mirovao. Ovaj put sam isao u Duracke i Muranovice.

U duracke kad sam dosao, prvo sam sreo Nihada Duracka. Kaze da zivi u Sloveniji ali je dosao svojoj kuci za Bajram.

Emina Duracak zivi u svom selu i tu je najljepse, kako ona sama rece.

Svratio sam kod Abaza Duracka. Kad sam mu objasnio zasto sam tu, on mi je reka da mogu slobodno sve da fotografisem ali me zamolio da njega ne fotografisem.

Ja sam malo hodao oko kuce od Abaza i napravio ovih par fotografija.

Kad sam dosao u Muranovice, prvog koga sam nasao kod kuce bio je Halil Sljivar. Cijepao je drva sa svijim zetom Androm.

Halil i njegova hanuma Djula su bili spremni sve da mi pokazu. Kaze neka i nas sokak svijet vidi.

Prica mi Halil o svojim dragim komsijama i kako on pazi na njihove kuce dok su oni tamo negdje u tudjini.

Od Halila sam otisao kod Jusufa Muranovica.

Jusufov sin mi se odmah poceo hvaliti sa konjima koje oni imaju.Ovaj covjek je tako sretan kad prica o svojim konjima.

Ja sam jedva docekao da vidim konje i da ih fotografisem. Jusuf mi prica da je on glavni organizator tekmicenja u strapanju. Kaze vec 7 godina on to organizuje u Kozarcu. Ima cetiri konja, koje trenira samo za strapanje.

Na moje pitanje, koje su to pasmine, kaze da su  sve cetiri, Hrvatski posavac. Kupio ih je u Hrvatskoj tri i jednog u Madjarskoj. Konji lijepi a gazde zrace srecom sto imaju ovako rasne konje.

Jos par fotografija iz carsije.

Ova djevojcica sa ovom maicom kaze ko je i odakle je. Ljepotica

Moja raja iz mladosti

Hifo i Omer, malo pauze, pa na posao.

Nera nam je dosla iz Amerike. Zamolila me da pozdravim njenu raju u Americi. Ona je ovdje sretna sa svojom familijom.

To je to za ovaj cetvrtak a do slijedeceg, pozdrav iz sveee snage.

Jos samo ovo: S ciljem pred očima i najsporiji napreduju

brže nego oni najbrži bez cilja!

Nijaz - Caja