Izdvajamo

Sredina aprila, meni najdraze vrijeme, kud god se okrenem behar i sve mirise. U carsiji svaki cetvrtak vise raje. Danas suncano ali prilicno hladno.

Ove prizore covjek nemoze da opise a ni da ih docara fotografijom, ovo mora da se dozivi, svojim ocima da se vidi, svijim culima da osjeti miris behara.

Ovdje redovno svratim da kupim osnovne namirnice. Najbolja roba je kod ovih djevojaka.

Raja iz Kevljana.

Feru su danas cekali 2 sahata da se pojavi, i docekase ga sa velikom radoscu. Neznam zasto ali znam da su ga cekali.

Na proslom Cetvrtku mi se javio, sa komentarom, Edo Menka.  Kaze da sam malo zapostavio Menkovice.Danas sam bio u Menkovicima.Evo sta sam dole zabiljezio.

Edo ako si iz Menkovica, treba da se ponosis sa svojim selom a i komsilukom.Super su.

Morao sam da fotografisem ovo dvoje ljepotana iz Menkovica.

Vlasnica ove kuce zivi u Australiji, a komsije rekose da fotografisem da je vidi.

Ovdje fotografija sam za sebe kaze sve.

Ovaj covjek kaze da je danas stigao iz Engleske. Umoran je ali je dozvolio da ga fotografisem ispred njegove kuce.

To je to za ovaj Cetvrtak, a do slijedeceg pozdrav iz sveee snage.

Jos samo ovo: Bolje je polahko raditi nego brzo sjediti.

A sad cu da se potpisem i sa mojim nadimkom da bi me prepoznali i oni koji mi ime neznaju.

Nijaz - Caja

 

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.