Izdvajamo

Poslije jako hladnog vikenda, poceo je snijeg da se otapa. Djaci su imali odmor, i ove sedmice ponovo u skolske klupe. Januar je mjesec kad se najvise posili i obilazi rodbina.Zato su ulice, i sokaci prazni samo ponegdje prije vecere sretnem ponekog setaca.

Raja obicno u vecernje sate seta, kako mi to kazemo, da se nebi ulijenili.

 

Vajta ispitiva svog komsiju, kako je u Hollandiji, ali komso bi radije da prica kako je ovdje i BiH.

Hamed me ubjedjuje da ga ne fotografisem, kaze pokvarit ce mi se aparat.Ko god da ga uslika, pokvari mu se aparat. Nadam se da se moj aparat nece pokvariti.

Ako me pitate za neke osobe na fotografijama a ja ih ne znam, nemojte mi zamjeriti. Pokusavam da fotografisem nasu raju i one koje poznajem, ali i one koje ne poznajem. Svi su oni nasa raja.

Predhonih 9 fotografija sam pravio u Mujkanovicima ( Kozarusa), a zatim sam se malo vozao kroz Kozarusu.

Raja iz Kozaruse ce nadam se da prepozna gdje je ovo fotografisano.

Ovo je put u Zerice.

A ovo je fotografija Malog Sarajeva

Nareda ja ovih fotografija, a vjerujte mi duplo vise ih nisam objavio. Nake nisam objavio iz razloga sto nisu bas najbolje kvalitatne. Ima i onih gdje neke osobe nisu bas najljepse ispali na fotografiji. Nemam namjeru da takve fotografije objavljujem. Znam da niko ne zeli da objavljujem njegove fotografije a on tamo zmiri, ili faca mu bude malo iskrivljena ili nesto slicno.

To je to za ovaj cetvrtak, a do slijedeceg cetvrtka, pozdrav iz sveee snage!

Jos samo ovo: Budimo jedni drugima krila a ne kora od banane.

Nijaz

 

 


Agenda

18. juli: Tradicionalni fudbalski turnir "Asim Mahmuljin" stadion FK Bratstvo
19. juli: Izložba slika "Ni krivi ni dužni", aula OŠ Kozarac
20. juli: Kolektivna, Šehidska dženaza 09.00 sati stadiona FK Berek, 11.00  klanjanje dženaze i ukop na
lokalnim mezarjima: Bišćani,Rizvanovići, Rakovčani, Zecovi, Kamičani i Bosanski Novi. 
 
22. juli: Memorijalni pohod na Kozari, Planinarski dom Debeli brijeg
24. juli: Posjeta bivšem logoru Keraterm
25. juli: Prvi poslovni skup Kozaracke dijaspore
27. i 28. juli: Fudbalski turnir Kamičani, igralište u Kamičanima
28. juli: "Groznica subotnje večeri" restoran Stara bašta
29. i 30. juli: Memorijalni turnir u Kozaruši, stadion FK Mrakovica
29. i 30. juli: Motorijada, stara pilana
31.07. august: Obilježavanje godišnjice izgradnje i svečanog otvaranja Spomen obilježja u Krkićima
03. i 04. august: Tradicionalni turnir u basketu "Amir Ključanin" školsko igralište
06. august: Posjeta bivšem logoru "Omarska"

Klikni na sliku: spisak donatora, asfaltiranje puta kroz Hadžiće

Ko je na portalu: 118 gostiju i nema prijavljenih članova

zima.jpg

Malena Maida Bašić, djevojčica od jedanaest godina, sjedila je na skemliji koju joj je od drveta napravio otac Ibrahim. Skrivali su se osam mjeseci u šumi Kozare. Tog hladnog zimskog jutra, 12.februara 1993.godine, ispred šatora od cerade i najlona, jela je grah sa udrobljenim bajatim kruhom. Zavladala je potpuna tišina. Vojnici su ih opkolili i prišli na dvadesetak metara. Kada je zapucalo prvi je pao njen otac. Osjetila je oštar bol u stomaku i strovalila se na leđa. Pokušala je da dozove majku Mirsadu ali glas je ostao u grlu. Gledala je kako meci kidaju komadiće odjeće sa majčinih grudi dok istrčava iz šatora. Maidini prstići stezali su kašiku. Tanjir se nije prevrnuo. Pokušala je udahnuti ali bolni grč iz stomaka nije dao. Vid joj se mutio i mogla je prigušeno čuti jedino još vrisak brata Mirsada koji pokušava pobjeći. Dječijim grudima prostrujao je zadnji drhtaj.

Piše: Edin Ramulić

* Opis zadnjih trenutaka života djece u tekstu baziran je na autentičnim forenzičkim, sudskim i informacijama dobijenim od očevidaca.