Izdvajamo

Sud BiH potvrdio je optužnicu protiv Radeta Vlasenka, Drage Končara i Milana Krupljanina za zločine počinjene na području Prijedora 1992. godine.

Vlasenko, Končar i Krupljanin su optuženi da su od kraja maja do polovine avgusta 1992. godine, kao pripadnici Vojske Republike Srpske (VRS), učestvovali u progonu civilnog nesrpskog stanovništva na području Kozarca i okolnih mjesta u općini Prijedor.

Kako je ranije saopšteno iz Tužilaštva BiH, Vlasenko, Končar i Krupljanin optuženi su za ubistvo osam žrtava na području Kozarca i Prijedora, među kojima i osoba starije životne dobi.

“Oni su optuženi da su došli do kuća u mjestu Kozarac, u kojima su se skrivali civili bošnjačke nacionalnosti, većinom starije životne dobi, gdje su izvodili civile, među kojima tri starije žene, nakon čega su pucanjem iz vatrenog oružja iz neposredne blizine, počinili ubojstvo ovih žrtava. Najstarija žrtva bila je žena starosti od 78 godina”, saopćeno je iz Tužilaštva BiH.

Optuženi Vlasenko se tereti i da je iz logora Trnopolje odveo trojicu civila bošnjačke nacionalnosti od kojih je jedan ubijen.

Protiv optuženih Vlasenka i Končara pred Sudom BiH se vodi još jedan postupak za ratne zločine u Prijedoru.

Nakon potvrđivanja optužnice, tužilac Ćazim Hasanspahić predložio je da se optuženim odrede mjere zabrane napuštanja BiH, te zabrana kontaktiranja sa svjedocima. Odbrane su se usprotivile ovom prijedlogu, te zatražile da se on u potpunosti odbije.

Sud BiH će naknadno donijeti odluku o prijedlogu za određivanje mjera zabrane.

BIRN

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.