Izdvajamo

Danas je u Kevljanima svečano otvoren novosagrađeni seoski put

Završeni su radovi na asfaltiranju puta dužine oko 2500 metara u Kevljanima. Ovi važni infrastrukturni radovi doprineće poboljšanju uslova života za sva domaćinstava u ovom selu.
Ovde ljudi rade teške poslove u selu i imaju dosta problema, posebno kada su putevi u pitanju. Ovo je pokušaj da se žiteljima ovih mahala olakša život.



Ovaj put je rađen po planu koji su napravili sami žitelji ovg sela i u cjelini je finansiran iz vlastitih sredstava samih stanovnika i donatora merhametli raje sa cijele teritorije grada Prijedora. Pomoć od bilo koje državne institucije grada Prijedora, RS, Federacije, je izostala. Ma ni u šali niko nije ponudio pomoć (državne institucije).



Prije otvaranja puta Hadži Šerif Velić, predsjednik organizacionog odbora obratio se prisutnima sa sljedećim riječima:

Poštovani prisutni...
Ja se zovem Šerif Velić, mještanin sela Kevljana. Zahvaljujem što mi je pripala čast da se kao domaćin obratim Vama u ovoj prilici.
Ovdje na našoj Trzni između ostalih prisutan je glavni imam medžlisa kozaračkog prof. Amir ef. Mahić i naš mjesni imam hfz. Muharem ef. Šeperović. Prisutni su i mnogi kozarački imami sa svojim fam. Došli su i moji drugovi planinari P. D. Mrakovica Debeli Brijeg. Ovdje je danas i predstavnik firme Kov - Grad iz Bužima gdin. Ibrahim Dizdarević sa nekolicinom svojih radnika koji tako sjajno odradiše svoj posao. Prisutni su i mediji kao Avaz, Unsko Sanska tv. 101 - ca kao i domaći Kevljani. eu, Kozarac. eu i možda još poneko.

Ali ovdje su danas prvenstveno moje džematlije U. Dž. Kevljani, Hadžići Jakupovići. Tu su mnogi Kozarčani kao i predstavnici Humano Brdo i mnogi drugi koji zaslužuju da se spomenu. Nije do mene. U protokolu piše samo tri minuta za govornika. Ipak, sviju skupa želim poselamiti i pozdraviti. Esslamu alejkum i dobar dan. Dobro nam došli.
Izvršni Odbor je odlučio da novoasvaltirani put otvore naša djeca. Mi im ovaj put predajemo u amanet.
Ja se bližim sedamdesetim i pamtim poprilično toga. Asvalta nismo imali do sada. Ovo mjesto je važilo za veoma pasivan zavlačak, na margini u svakom pogledu. Kevljani su uglavnom radničko naselje. Najveći broj mještana je svoju koru kruha zarađivao u Zagrebu. Dakle siromašni i zaboravljeni ali u nečemu smo bili prebogati a to bogastvo bila su naša djeca. Naša Kevljančad. Nekada je po ovim sokacima bilo mahlukat djece. Ma vrilo što se kaže.

Danas je malo više od mjesec dana kako smo pokrenuli ovu akciju. Nešto oko 2,5 k.m. asvalta. Od ideje do realizacije tridesetak dana. Kako? Lahko! Naša Kevljančad iz gotovo cijelog svijeta, odazvali se svojim Kevljanima. Znaju oni , kad u ovo selo ulože dio svog imetka, da time dokazuju koliko vole svoje Kevljane. U ostalom, pogledajte oko sebe. Što god vidite novosagrađeno to smo sami sebi uspravili.
Nikako nebi bilo u redu da ovom prilikom ne spomenemo mnogobrojne donatore a koji nisu mještani Kevljana. I to ima svoje zašto. Za kratko vrijeme samo će nam se kazati. Sad ćemo pristupiti samo činu otvaranja puta. Ovdje su gotovo sva naša djeca koja su ovdje rođena u zadnjih dvadest godina. Nažalost tako je to sad. Molim našu dječicu da presijecanjem vrpce put proglase otvorenim.
Sretno nam bilo.



Djeca su svečano presjekli vrpcu i samim tim pustili puteve u Kevljanima u promet.



Prisutni su prošetali do Masovne grobnice u gdje su proučili El Fatihu nevino ubijenim u prošlom ratu. Prisutnima se kratko obratio mjesni imam hfz. Muharem ef. Šeperović. On je podsjetio da ne smijemo zaboraviti  tugu i bol na koju nas podsjeća ovo mjesto i slična ovom. Ove grobnice nas opominju da ne smijemo zaboraviti.



Poslije su se vratili na raskrsnicu kod džamije, mještani kažu Trzna, gdje su članovi KUD-a Kozara pripremili prigodan program, a poslije je nastupilo narodno veselje i svi su pozvani na ručak koji su pripremili mještani. Za svoje goste mještani su ispekli bika oko 500 kg teškog. Cijelu noć su pekli bika. Pored pečenog bika pripremljen je i veoma ukusan kotlić.



Na kraju ja sam pravio fotografije u pojedinim dijelovima i pravio usporedbu kako je bilo kad je bio makadam i sad kad je asfaltirano.

Nijaz-Caja Huremović

 

Postovani Nijaze,

Hvala mnogo na predivnim prilozima i fotografijama kojima nas uvijek obradujes. Sve ovo sto radite danas, trag je koji ostavljate za sobom, a koji ce jednoga dana pripadati kozarackoj arhivi. Svaki put imam osjecaj da sam prosla kroz nas dragi Kozarac i zavirila pomalo u svaki njegov sokak. Vrijeme prebrzo leti, a u toj neuhvatljivoj brzini zaboravimo koliko je svaki trenutak vazan i kako ga trebamo cijeniti i po mogucnosti zabiljeziti.

Kako su govorili nasi stari, "Danas jesmo, sutra nismo.." U ovozemljskoj trci koja se sve vise pretvara u borbu za meterijalne stvari koje dominiraju, veoma se rijetko nadje vremena za dusu i cesto znacaj malih, obicnih stvari spoznamo tek kada ih pocnemo gubiti. U sustini zivimo samo za danas, jer proslost ne mozemo promijeniti, a buducnost i njenu tajnu ne mozemo unaprijed spoznati.
Vec smo to jednom iskusili na svojoj kozi, u proteklom ratu, kada smo tako brzo izgubili ono sto smo godinama sticali, a najgore od svega je gubitak ljudskih zivota.

26.04.2014
Semira Jakupovic