Današnji dan, 14. juni, nas vraća tacno 24 godine unazad.
Subota 14.06 1992. je dan koji je ostao zapamćen u Menkovićima, Kenjarima, Jaskićima i Sivcima, Huskićima, Kilićima...
Danas je 14.06.2016. 24 godine, a sjećanje na taj datum je jako jer tog dana je izvršeno etničko čišćenje od Trnopoljske pruge do magistralnog puta Prijedor - Bana Luka u širini od ceste Trnopolje - Kozarac pa tamo do Vrioske. Tog dana i u narednih dva mjeseca je ubijeno preko 60 ljudi a naj više su stradali Jaskići, Menkovći, Kenjari, Kilići, Sivci, Huskići, Bahonjići... i mnogi tog dana su u Sivcima pobijeni a ostali otjerani u logor Keraterm. Tad je u Sivcima bila sva kozarčka raja koja nije u prvim danima zarobljena. Odlučih da odem u Sivce, Menkoviće i Jaskiće, Huskiće da razgovaram sa rajom i da pitam jesu li zaboravili 1992. 14. juni. Želja mi je da podsjetim i da se nezaboravi ovaj dan i narod koji je ubijen tih dana.
Stariji se dobro sjećaju tog dana i svake osobe koja je ubijena. Još im odzvanjaju uzvici vojnika, govori gdje je ovaj ili onaj, gdje ti je puška, otac, brat, sin...! ili psovke koje su izgovarane, zatim uzvici Ustaše ili Balije i tako dalje.
Svratih kod nane Vasvije Turkanović, poznavajući je očekivao sam da će mi puno više pričati, ali nije mogla. Kad sam rekao zašto sam svratio oči su joj zasijale i neki grč u licu koji nije mogla sakriti. Sa puno gorčine priča o tom vremenu.
Sin Bahrija i komšija Jasmin Sivac koji je slučajno bio prisutan, rekoše da ima i dobrih ljudi koji su u to vrijeme pomagali svoje komšije. Vasvija i ostali mi pričaju o Stevi i Katici Dimitrišin, kako su oni pomagali svoje komšije. Zatim mi pričaju da su Stevo i Katica rizikovali svoje živote, ali pomagali koliko su bili u mogućnosti.
Jednom dok su komšije bili kod Steve naišli su srbi i počeli ispitivati i prijetiti da će ih pobiti. Iza kuće je došao Stevo i rekao da njega prvo ubiju jer on garantuje za svoje sa njima je uvijek dijelio dobro i zlo, oni su mu najviše pomagali.
Bračni par Dimitrišin je imao oko 700 stabala višnje, a poslije rata nisu našli ni panjeve.
Svratih i kod Hadže Sivca, o njegovim mukama smo već više puta pisali. Bio je sam u kući, ali hvali košije da mu pomažu jer on je vezan za invalidska kolica. Priča mi Hadžo: "Neko kaže da treba zaboraviti, neko možda može ali ja ne mogu to me još boli, a bol ne mogu zaboraviti.Nija lahko živjeti, a žao mi što su mnogi zaboravili i što nigdje nije zabilježeno".
Sljedeće zaustavljanje je kod Mehmeda i Emine Sivac, dvoje izuzetno hrabrih i jakih ljudi. Već na ulazu pred kuću prepoznaju me i predpostavljaju šta je razlog mom dolasku. Oči suzne, glas pun gorčine, pokušaj da se osmjehnu i vidim da ih je jako zabolio. Ovom bračnom paru su ubijena dva sina Sead u Suvad. Oni su samostalno, ne čekajući da to uradi tužilaštvo, tražili ubice svoje djece. Za sina Suada i Sulejmana Garibovića osuđeni su Berić i Nišević.
Za Seada je osuđen Milovan Tadić zvani Brk. Mehmed mi reče da je Brk bio vozač i desna ruka Meakiću.
Zatim mi reče da je Seada tri puta iskopavao i ukopavao. Nađen je u masovnoj grobnici Kevljani, prebačen u Palanku. Poslije su ga ukopali u Šehidske mezarluke Bišćani pod NN (nepoznat). Zatim 2000 godine su ga izvadili i prebacili u Šejkovaću. U Šehidsko mezarje Kamičani je ukopan 2006., 80% tjela je bilo. Iste godine je identifikovan dio grudnog koša i opet iskpasvan i ukopavan.
Opraštam se od ove divne raje, a oni me pozivaju da češće navratim kod njih.
Rekoše mi da je kod kuće Muniba Sivca, tog 14.juna, ubijen Zilhad Jakupović u to vrijeme poznat sa nadimkom Dilja. Svratim kod Muniba. Nije lahko doći pred kuću nekom kome su ubili dva sina Edina i Nedžada. Munib je bio strpljiv i polahko odgovarao na moja pitanja i pričao kako je taj dan gledao dok mu sina šamaraju na putu, a kad su njega pozvali da maltretiraju bilo mu lakše, bar će sina ostaviti na miru. Zatim priča kako su isti ti srbi tuki Dilju na cesti i poslije ga odveli pred njegovu kuću. Šta je bilo nije vidio, ali poslije je čuo da su žene dugo ležale na podu, sve dok jedno dijete nije moglo izdržati moralo je u wc. Kad je dijete izažlo vani vidio je Dilju da leži mrtav. Munib mi je pokazao mjesto gdje je Zilhad Jakupović - Dilja ubijen. Munibovi sinovi su ubijeni na Koričanskim stijenama.
Zujeći kroz Sivce i druge sokake, tražeći sagovornike, obično su svi za razgovor ali ne za javnost. Svi pričaju ali mole da ne snimam razgovor. Jedni su mi pričali da su razgovarali sa komšijama Srbima potencijalnim svjedocima dešavanja iz tog vremena. I kažu da svi redom kažu: "Komšo ubiše me moji, a vidi oni koji su svjedočili istinu, većinom su dobili otkaz na poslu, pa čak i odseliti iz svog mjesta". Obično imana se ne spominju niti primjeri.
Dva dana sam zujao kroz ove sokake. Bio bih sretan da je neka druga tema razgovora ali ovo je vrijeme kad su svi, pored smijanja i šali, dosta žalosni.
Prolazim kroz Mujkanoviće prema Jaskićima. Ovdje vidim spomen ploču, a podigli su je mještani i familija ubijenih iz ovog sokaka. Mujkanović Hasib mi kratko ispriča da je ovo najmanje što su mogli da učine za svoje komšije i familiju. Njegovog oca Bajru su ubili u kući, dok je on bio u logoru Keraterm.
Čita mi imena ubijenih komšija:
Mujkanović Bajro 1912.
Mujkanović Fadil 1940.
Mujkanović Rasim 1949.
Mujkanović Vasif 1960.
Mujkanović Suad 1970.
Mujkanović Refik 1973.
Talić Mehmedalija 1953.
Okrećem u Jaskiće kod Đemile Jaskić Nureski. Ova žena se smješka ali na licu se vidi bol i suza u očima se ne može sakriti. Onako promuklo mi se zahvaljuje što sam došao i nedam da se zaboravi ovaj dan i raja koja je tih dana ubijena. Đemila i njena sestra su u jednom danu izgubile 7 najdražih osoba. Đemila 3 sina i muža, a sestra 3 sina.
Kod Đemilinog brata Alije takođe tužno. Alija priča kako su ubili njgovog sina Rahima. Vojnici su odveli Rahima i još 3 logoraša u Brđane da utovare drva. Kad su završili utovaranje vojnici su ubili Rahima, Adema Filovića i još jednog momka iz Mahmuljina, Alija se nije mogao sjetiti imena. Četvrti je uspio pobjeći.
U Bahonjićima i Kenjarima teško za razgovarati za javnost svima neugodno.
Besim Bahonjić se sjeća svakog trenutka. Sad zauzet obavezama i nema vremena da razmišlja o tim dešavanjima ali kad uveče legne spavati sve mu se vraća u snovima i sutra na poslu ne može biti raspoložen.
Kod Asije Bahonjić svratim i pričam joj da sam bio jaran sa njenim sinom Ramom. Pokušavam sa par anegdota sa Ramom, ali Asija kad je čula što sam svratio ne može govoriti i samo se zagledala u jednu tačku plače i priča de je srce boli.
Na kraju ponavljam imena raje koji su tih dana 1992. ubijeni na ovom djelu Kozarca. Spisak ponavljam jer sam primjetio da su mnogi mještani zaboravili imena ubijenih, a mladi nisu ni znali. Ako sam ispustio neko ime molim čitaoce da mi pišu.
Salko Jaskic
Ismet Jaskić
Jaskić Abaz i sin Nijaz,
Elkazović Osme,
Jaskic (Meho) Abaz 1942-
--Jaskic (Abaz) Nijaz 1963-
--Jaskic (Huse) Salko 1956--
--Jaskic (Huse) Ismet 1961-
---Jaskic (Salih) Mirsad 1953-
---Jaskic (Ibro) Mustafa 1930-
---Jaskic (Zijad) Nihad--
--Jaskić Hakija
--Jaskic (Alija) Rahim 1970-
---Javor (Ale) Alija 1952---
Kenjar (Bejdo) Hasan 1919.
--Kenjar (Husejn) Huse 1935-
-- Kenjar (Huse) Husnia 1973-
--Kenjar (Omera) Ismet 1953-
--Kenjar (Mehmeda) Mehemed 1966-
--Kenjar (Husejna) Mehmed 1940-
--Kenjar (Osman) Mirsad 1962.-
-Kenjar ( Teofik) Mehmed 1981-
-- Kenjar (Mahmut) Munib 1944-
--Kenjar (Muje) Ramo1956--
-Kenjar (Serif) Senad 1965-
--Kenjar (Huse) Serif 1935...
Kilic (Mustafa) Hasan 1949-
--Kilic (Hazim) Hamdija 1973-
--Kilic (Hasan) Hazim 1937-
--Kilic (Himija) Himzo 1965-
--Kilic (Husejna) Mirsad 1972-
--Kilic (Saliha) Mustafa 1969-
--Kilic (Ahmeta) Nihad 1961-
Menkovic (Sulejmana) Jasim 1938-
--Menkovic (Jasima) Selim 1957-
--Menkovic (Jasima) Vahid 1965-
--Menkovic (Jasima) Ilijaz 1969.
Nureski (Alije) Iso 1922.-
-Nureski (Iso) Nihad 1968-
---Nureski (Iso) Mirsad 1970--
Jakupovic (Osme) Zilhad 1963-
-Jakupovic (Huse) Samed 1973
Elkasovic (Saliha) Redzep 1946-
-Elkasovic (Mehmed) salih 1971-
- Elkasovic (Zijada) Nijaz 1954-
-Elkazovic (Zijada) Ilijaz 1961-
- Elkasovic (ZIJADA) Sakib 1968-
-Elkasovic (Hamdije) Midhad 1972-
- Elkasovic(Osmana) Osme 1963-
-Elkazovic (Teofika) Emir 1967-
-Elkazovic (Refika) Ismet 1963-
-Elkazovic (Mehmed) Salih 1971
colic (Mehmeda) Fadil 1942..
Colic (Rame) Dervis 1955-
--Zenkic (Omera) Arif 1934-
-Jakupović Adem-
-Foric Kasima Alija-
- Foric Teofika Smail-
-Zijad Jakupovic-
-Besic (Šerifa) Munib
Huskić Šerif
Huskić Emina,
Huskić Enver
Huskić Edhem
Huskić Šuhra
Bašić Muhamed
Bašić Šefika
GRIJEH JE ŠUTITI, RADI NJIH
Napominjem, za ove zločine još niko nije odgovarao
Neki su mi rekli da ne pišem i ne slikam, ipak ja napisah i uslika.
Još ovo:
Opraštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.
Nijaz-Caja Huremović
