Anita Hodžić je jedna od onih osoba koje su imale mogučnost ostati živjeti van granica BiH. Ali ova rođena Banjalučanka odlučila se vratiti i sada živi u Kozarcu, gdje svojim radom doprinosi zajednici ali i entitetu RS. Diplomirani je ekonomista, i delegat u Vijeću Naroda BiH za entitet RS.

Gospođo Hodžić, s obzirom da ste jedina dama koja se nalazi u dominantno muškom radnom okruženju kako se snalazite u komunikaciji sa njima?

Pravilo je da vas ljudi prihvataju onako kako pristupite u komunikaciju s njim i poslu kojim se bvite. Ukoliko pristupiteprofesionalano tako će vas i prihvatiti.Muške kolege sa kojima radim upravo su na takav način, korektno i sa posebnom pažnjom prihvatili činjenicu da sam jedina žena među njima. Sa druge strane, možda je mnogo važnije pitanje kako jedna žena prihvata tu situaciju. U vrijeme kada je emancipacija žena dostigla u svijetu, pa i kod nas, jedan visok nivo, obaveza je nas koje smo na pozicijama da opravdamo povjerenje i da pokažemo da je dodatni kvalitet prisustvo žena na važnim pozicijama. Stoga sam svakodnevno u komunikaciju sa ljudima na terenu, sa udruženjima žena, sa mladima, kako bih bila na nivou zadatka i kroz Vijeće naroda se izborila za interese onih koji očekuju od mene da ih zastupam.

Koja je funkcija i kakve mogućnosti ima Vijeće naroda RS, posebno u pogledu očuvanja vitalnih nacionalnih interesa?

Vijeće naroda RSsa Narodnom skupštinom RS čini zakonodavnu vlast u ovome entitetu. Svoju funkciju vrši kroz zaštitu vitalnih nacionalnih interesa konstitutivnih naroda. Pri tome Vijeće naroda RS ne učestvuje u postupku donošenja zakona,propisa i drugih akata sa NS RS, nego vrši svojevrsnu kontrolu istih, da li se izglasanim zakonom,propisom ili aktom ugrožavaju vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda. Moram ovdje spomenuti da je novi sazivKluba Bošnjaka u Vijeću naroda do sada osam puta pokrenuo povredu vitalnog nacionalnog interesa i jedan je u proceduri. Ustavni sud RS je sedam zahtjeva prihvatio, ali u svih sedam slučajeva smatra da nema povrede vitalnog nacionalnog interesa.

U RS-usu zbog loše ekonomske situacije najavljeni masovni protesti opozicije, ali i kontra protesti protiv opozicije. Kakvo je vase stajalište o tome?

Mi smo demokratsko društvo i svako ima pravo da izrazi svoje nezadovoljstvo, a izlazak na ulicu je jedan od tih načina. Mada, izlazak na ulice govori da je već iscrpljen čitav niz mogućnosti, koje nisu donijele rješenje. Smatram da je krajnje vrijeme da se stvari pokrenu s mrtve tačke, ali ne vjerujem da će istovremeni protesti i jednih i drugih donijeti pravo riješenje. Vlast i opozicija u RS su jedinstveni samo kada je u pitanju suprotstavljanje bošnjačkom interesu.

Kako vidite rješenje ekonomske krize u RS ali i u cijeloj BiH?

Rješenje svake ekonomske krize zasnovano je na iznalaženju načina da se stvori nova vrijednost, i zaposle ljudi. Brz protok kapitala omogućava društvu da ide ka brzom razvoju. Dakle, moramo se okrenuti ekonomiji,raditi na porastu BDP, stvoriti uslove za nove investitore i otvoriti nova radna mjesta. Bosna postaje atraktivna za investitore i ovu priliku moramo iskoristiti. To će zaustaviti trend odlaska mladih ljudi iz BiH. Mi ćemo imati problem da u vrijeme kada budemo trebali krenuti u brzi razvoj zemlje nećemo imati ljudi koji će mladošću, snagom i znanjem doprinijeti razvoju zemlje.Mi moramo naći način da mladima ovdje omogućimo uslove za normalan život.


Malo je poznato da ste vi vratili iz Austrije i svoj život započeli u Kozarcu. Kakvo je stanje bilo kada ste se tek vratili a kako ga vidite sada?

U Kozarcu smo 1999. godinezapočeli rekonstrukciju porodične kuće. Kada pitate Kozarčane, većina njih bi kazalo da je u tim prvim godinama bilo puno ljepše, življe, ali kada pogledate snimke Kozarca tada i sada, onda shvatite koliko se Kozarac izgradio. Uslovi za život su danas puno bolji, a zasluge pripadaju najprije samim Kozarčanima, koji su shvatili da nigdje drugo ne može biti dom – zarekli su se i obnovili svoju čaršiju. Pokazali svoju ljubav, svoju snagu i istrajnost. Danas su ljudi već uplovili u kolotečinu, zato im se i čini da je prije bilo sve življe. Pored toga, veliki broj mladih odlazi iz Kozarca.

Da li ste se ikada pokajali sto ste se vratili u Kozarac?

Ne žalim što sam se vratila. Naprotiv, ispunila sam svoj život vrativši se u Kozarac. Naravno da se čovjek susreće sa raznim poteškoćama kroz život. Neke prepreke možete ukloniti, neke ne, ali to ne treba da čovjeka učini inertnim i nespremnim na borbu sa teškoama. Živjela sam i u Švicarskoj, Austriji, Sanskom Mostu, ali sam svugdje bila Kozarčanka. Sada sam u Kozarcu, jer ja ovdje pripadam.

Kao delegat u Vijeću naroda imate priliku da radite i na terenu sa povratnicima. Kakvo stanje tu zatičete i koji su osnovni problemi povratnika u RS?

Moj stil rada je da budem stalno na terenu i da tražim uvijek od ljudi informacije sa terena. Na osnovu njih mogu raditi i planirati. U našim mjestima, gdje je ostvarenpovratak, teška je ekonomska situacija. Ljudi teško žive. Nezaposlenost je jedan od najvećih problema povratnika. U državnim institucijama Bošnjaka skoro da i nema, privatnih poduzeća u vlasništvu Bošnjaka nemate toliko da mogu zaposliti sve povratnike, iako se sve više ljudi okreće poljoprivredi. Prošle smo godine na području grada Prijedora imali u više navrata i fizičke napade na Bošnjake od strane Srba. I to je kod mnogih probudilo strah, sjećanja na 92. Nažalost,još uvijek ima onih koji žive u 90-tima, koji na sve moguće načine žele otjerati Bošnjake iz RS.

Koliko zaista mogu pomoći delegati povratnicima, posebno onim značajno udaljenim od Banja Luke, odnosno povratnicima u Istočnu Bosnu ili Hercegovinu?

Koliko se može pomoći? Delegati su dužni da se bore kako bi pomogli ljudima na terenu. Da li može bolje? Da, uvijek može bolje. U Banja Luci imamo delegate i iz istočne Bosne. Oni rade na terenu i upoznati su kako sa problematikom, tako i sa potrebama povratnika- iako ne volim ovu rijec povratnik, s obzirom da su se ljudi davno vratili.

Da li u budućnosti postoje neki projekti koji bi mogli podsticati prije svega mlade osobe da se vrate na područje RS?

Federalno ministarstvo za izbjegla i raseljena lica svake godine ima javne pozive koji uključuju upravo projekte održivog povratka, zapošljavanja ili samozapošljavanja… Na taj način se pokušava kreirati ambijent u kojem će svi imati iste mogućnosti. Imati šansu da rade i zarađuju. Da sami utiču na svoj život i životni ambijent.

Bliži se otvaranje ponovo izgrađene džamije Ferhadija. Kako Vi to doživljavate?

Otvaranje Ferhadije je uistinu nešto posebno i od velikog značaja za banjalučku regiju pa i šire. Ferhadija je oduvijek bila i bit će dio Banja Luke. Ona je to od davne 1579. godine kada je sagrađena. Ferhadija je pedestih godina prošlog stoljeća uvrštena na listu kulturne baštine BiH, a kasnije je bila uvrštena na listu spomenika svjetske baštine pri UNESCO-u. Želim vjerovati da smo napredovali kao društvo i da će svi Banjalučani biti dobri domaćini 7. maja 2016.godine. Očekujem da će Ferhadija otvoriti vrata novom vremenu, saradnji, gradnji novih objekata, pokretanju novih projekata…

Razgovarao : Muhamed Kovačević/bosnapost.com