Izdvajamo

Danas je prvi april 2017., ali ovo nije prvoaprilska šala već stvarnost. Farma "Braća Paratušić", danas su Braća Paratušić Suad i Saud, iz Trnopolja, uselili 94 muzne krave u novosagrađenu savremenu i modernu štalu.

Sreći nigdje kraja, cijeli dan su prvo čistili papke kravame i vršili dezinfekciju papaka, a zatim prevodili ih u  novu štalu (za krave nova kuća). Kad se kaže savremena i moderna štala, nije potrebno pisati da je mljekovod i muža krava automatizirana, kao i sve ostalo, a samim tim radnicima olakšan posao.



Duga je priča o ovoj porodici. Dva brata i njihove supruge došli su 2003. godine iz Sanskog Mosta u svoje rodno mjesto Trnopolje. Sa njima je došla i njihova mama. Od imovine su imali 4 duluma zemlje i 6 ovaca.

Dok je većina mladih, te 2003. pa i danas, radila na tome da bježi u gradove, druge države, oni su odlučili ostati na zemlji, svako jutro hraniti krave, brinuti se o njima, musti ih, proizvoditi mlijeko. Mnogi ih smatraju hrabrima, drugi ludima, ipak oni su čvrsto odlučili biti seljaci, svoji na svome. Pored toga što vijesti vezane za poljoprivrednike, rijetko kad da su optimistične.



Vidjeli da sa ovcama neće uspjeti, pokušali sa bikovima i na kraju shvatili da je najbolje da idu sa muznim kravama. Svake godine broj grla se povečavao i evo nakon 14 godina oni u štali imaju 140 krava, više od 100 duluma zemlje, 8 traktora, 2 vršalice i još puno mašina. Danas novu savremenu mudernu štalu za 94 krave.

U međuvremenu i u kući se povećavala porodica do broja 11, oba brata danas imaju po troje djece.
Svih ovih 14 godina dva brata, dvije porodice i mati, živjeli su u jednoj kući 8x7 m, a štale u kojim su uzgajali krave bile su takođe dosta loše, ali oni su bili uporni. Kako mi je Suad više puta pričao: "Naš cilje je prvo da izgradimo najmodreniju štalu za krave, ono što proizvodi pare, a poslije ćemo graditi kuće za naše dvije porodice".

Danas štala završena i useljena, a počeli su da grade kuće za njihove dvije porodice.
Kad sam odlazio sa ove farme jedan od dječaka Paratušić se osmjehnu i reče: "Sutra ne moramo rano ustati".
Danas možemo reći: Nisu se pokajali, uspjeli su u svojim namjerama.

Nijaz-Caja Huremović



https://www.youtube.com/watch?v=Oen1bkvgOmQ

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.