Izdvajamo

Posljednjih dana punom parom teku radovi u sokacima Kevljani. Trenutno se radi na tamponiranju, nakon čega će uslijediti asfaltiranje. Šerif Velić nam se javio sa još jednim apelom.
Pismo od Šerifa prenosimo u cijelosti:

Esselamualejkum poštovani džematlije Kako vidite, radovi oko polaganja asvalta kroz naše Kevljane privode se kraju. Ako nam vrijeme bude na ruku za nekoliko dana s ponosom moći ćemo reći: - eto gotovo je. Sportskim žargonom kazano, podizali smo ljestvicu I postali rekorderi u mnogo čemu. Od ideje do realizacije: - rekord, brzina sakupljanja novca: - rekord ito zahvaljujući dobrom narodu. Sve se prati. Kao predsjednik I. Odbora želio bih kazati nekoliko riječi Veoma smo blizu da zaokružimo financisku situaciju. Apelujem da svi koji imaju mogućnosti pošalju još pomalo.Na kraju neće to biti nulto stanje računa.



Ili će faliti ili će preteći novca. Tokovi novca su veoma jasni. Sve ide prko računa. Mi vam garanturamo da eventualni višak sredstava biti će utrošen namjenski tj. u putnu strukturu.Na kraju htjeo bih još nešto naglasiti ito veoma pohvalno. Naime. Nekolicina džematlija, da im Allah ukabuli daju priloge i za svoje umrle. To ima uporišta u našoj vjeri.Graditi puteve, mostove, česme, to je veliki hajrat. Umrli nakon smrti,kako kaže predaja od dunjaluka ima u tri slučaja. Ako učini hair od koga će ljudi imati koristi nakon njegove smrti, pisano djelo i pravilno odgojen naraštaj koji će da se umrlog sjeti Fatihom ili nekim drugim Hajratom kao što je aktualni slučaj izgradnje puta kroz naše Kevljane.

Allah raziolah. Esselamualejkum.

Šerif Velić

Nikada zločine naših komšija zaboraviti nećemo i dok smo živi o njima ćemo svjedočiti i sve ljude na njih podsjećati. Istinu o našem stradanju ćemo konstantno širiti, a pravdu na ovosvjetskim sudovima uporno tražiti. Za istinu ćemo živjeti, raditi i umirati! Zbog toga danas na ovom mjestu želimo još jednom jasno kazati da su nas naše komšije u nedjeljnim, poslijepodnevnim satima, 24. maja 1992. godine, svojim paravojnim snagama napali, da su tada nad nama agresorski čin započeli i u narednom vremenu realizirali, da su na području naše općine više od 3.000 naših najmiliji poubijali, a njihova tijela u mnogobrojne jame i grobnice skrili, da su naše majke i sestre silovali, da su nas u logore zatvorili i u njima najtežim torturama mučili, da su naše imetke pljačkali i uništavali, da su naše džamije palili i rušili, da su nas sa ognjišta naših protjerali, da su nam povratak na njih osporavali, da se ni nakon 25 godina za zločine svoje nisu pokajali, da zločince iz svog naroda nisu izdvojili već su se s njima poistovjetili, da kosti naših najmilijih još uvijek na njima znanim mjestima kriju, da svoju omladinu lažima o nama truju, da na započetom zlu devedesetih godina i dalje ustrajavaju.

Mr. Amir ef. Mahić
25.05.2017. god.