Izdvajamo

Primjenjuju starinsku recepturu. One starije podsjeti na djetinjstvo, oni mlađi kažu da ipak više vole neki čokoladni preljev



Prva asocijacija na med je onaj pčelinji, ali ne i u Kozarcu kod Prijedora, gdje u pojedinim domaćinstvima poput onog Nijaza Huremovića, mještanina zaseoka Brđani, vrijedno poslednjih dana prave čudesnu slasticu - med od jabuka.



Specifičan okus

Otkriva da za ovaj med, koji može biti od kiselih i slatkih jabuka, što mu na kraju i daje specifičan okus, koristi svoje i ničim prskano voće.

-Čist eko-proizvod iz moje kuhinje- kaže Huremović, koji od stotinjak kilograma jabuke dobije desetak kilograma meda.
Onaj teži posao pripada njemu, a onaj malo lakši ,,da pripazi da sok od jabuka lagano krčka na dobroj vatri,, supruzi Samki
-Zajedno pravimo med. Jabuke, a obično pomiješam slatke i kisele, prvo samelje pa kad dobijem sok, stavim ga u veliku šerpu i sve to na vatru.

Ništa nije brzo, pa pravljenje ovog meda traje i po desetak sati, jer najmanje toliko treba da se sok ukuha u med. I isto toliko stajanja kod vatre. Ponekad u taj med ubacimo na kraju i poneku svježu jabuku koja se prosto u toj smjesi rastopi, ali daje divan okus- pojašnjava Nijaz proceduru pravljenja meda od jabuka koji u svojoj zimnici ima posljednjih osam godina. I to najmanje dvadesetak kilograma.



Može uz maslenicu

To pravim za svoju porodicu, mada poneka tegla ode kao milošta nekom od mojih prijatelja. One starije podsjeti na djetinjstvo, oni mlađi kažu da ipak više vole neki čokoladni preljev- kaže s osmjehom Huremović, koji ovaj ljekoviti med koristi na više načina.
Najviše ga voli uz vruću maslenicu, a često za pravljenje izuzetnog soka gdje na jednu čašu vode ide kašika meda od jabuka.



Pomažu i najmlađi

U pravljenju meda Huremovićima "pomažu" i najmlađe komšije.
Vrte se oko vatre, gledaju kako se cijedi sok i peku kukuruze kojih ovih dana ima u izobilju.

M. Zgonjanin/Avaz

Samo oni koji se plaše da zauzmu neki stav u životu, prihvataju na sebe ulogu dobre duše. Uvijek je neuporedivo lakše vjerovati u sopstvenu dobrotu, nego se sukobiti sa drugima i boriti se za svoja prava. Sigurno je lakše otrpjeti uvredu ne uzvrativši je, nego smoći hrabrost i upustiti se u borbu sa jačim od sebe; uvijek možemo reči da nas bačeni kamen nije pogodio, a onda tek noću, u samoći, oplakivati, svoj kukavičluk... Trgni se čovječe.