piše: Elvir Softic Nastavnik Likovnog

Nismo jos i nemozemo zaboraviti nasu lijepu
PRNZEZU, a da vidimo jeli ona nas jos voli
i trazi nas...
Jednom, kako su to nekada pjesnici znali reci, ...Tamo negdje na brdovitom BALKANU, pojavio se jedan MARSAL, velik kao sve balkanske planine i brda i kao u najljepsoj bajci, ucinio ih kao niko do tada PITOMIM i
DOBRIM, pa sagradi veliku i najljepsu toplu
kucu na BRDOVITOM BALKANU, gdje konacno nadzosmo utociste od vjekovnih surovih vjetrova i ledenih zima.,

A kucu ogradi neprobojnim planiskim vjencima,pa da kroz nju niko vise harati nije mogao.,a smaragdno zelena polja i rijeke i topla mora postadose konacno nasa i nicija vise.
RADOSTI i USHICENJU nije bilo kraja.MARSAL nas zagrli od DZEVDZELIJE do TRIGLAVA.
Samo se u u brdovitoj zemlji Balkana uz pjesmu radilo i cudo stvaralo. Sve je bilo nevjerovatno,kao u najboljoj bajci , svi smo bili DRUGOVI...
A lijepe bajke brzo osvajaju svijet, pa MARSAL zagrli i cijeli SVIJET, a svijet njega i sve nas u najljepsoj kuci BALKANA.
Nije bilo niti ljepse kuce niti ponosnijeg i veceg MARSALA na svijetu, jer cijela nasa plavo- bijela - crvena
kuca bijase iz ljubavi do neba ispunjena.

Nosili smo je tako veliku , lagano kroz cijeli nam svijet,.Vrata su nam bila svugdje sirom otvorena.Bili smo VJERA i
NADA za sve, bili
smo puni sebe , prosto smo letjeli.
Ali, kao i u svakoj bajci , uvjek se skrivao negdje stoglavi zmaj koji htjede po svaku cijenu LIJEPU PRINCEZU samo za sebe, pa svom svojom SVIREPSCU pogazi , zapali i pozdera nasa plavo -- bijela - crvena zitna polja, bistre potoke i rijeke i nasa plava mora.
Pruzi svoja uzarena krila od DZEVDZELIJE do TRIGLAVA. LJUBAV pretvori u OTROVNU MRZNJU i sve sto MARSAL dobro stvori i ostavi u prah i pepeo pretvori.

Rekose, srusice prelijepe stare dubrovacke zidine, ...izgradice jos STARIJE I LJEPSE..Srusice NAS STARI MOST ... vele previse je ionako STAR ...
U stotinu zmajevih glava kuhao se jos nevidzeni PAKAO..a kojeg proglasise RAJEM. Zabranise pticama da pjevaju
MARSALU, ...vele za sve on je kriv jer usudi se graditi veliku zajednicku kucu ,koja njemu STOGLAVOM ucini veliku bol, pa kad se nas MARSAL jednom umori, pozderase ga,
a nama vratise OLOVNI MRAK i TAMU u kojem on poce stolovati,a zelena polja uvehnuse i opustise, bistre se vode zamutise, a nasa plava mora do neba se uzburkase..

I tako otpoce dugo i podmuklo spremana balkanska tragedija.
Najavise , jos u svijetu nevidzeni spektakl.
Od smaragdno zelenih polja, napravice vele jos zelenija
Od bistrih voda jos bistrije,
Od nasih plavih mora jos plavlja,
A od spleta nasih ruku, od Dzevdzelije do Triglava ,zmaj nam dade svoja UZARENA KRILA.
A kad tragedija na vrhuncu svome bila, ,prekinu se na tren krvava predstava. Vele negdje nastao je KRATKI SPOJ, a sve "pametne" zmajeve glave dadose se u trazenje kvara ,ali gdje puno
" pametnih" glava vlada tu ostaje mrak i tama da vlada.

A kad se toj mucnoj i poganoj predstavi nije vidjelo kraja, ....povikase svi u jedan glas...
Nema nama nista bez STAROGA DOBROG NAM M A J S T O R A
JOSIPA BROZA...
Dajte nam naseg STAROG..,a
vi gubite se bez traga da vas vise nikada ne vidimo...
-- A STARI gore sa visoka, sa debelom cigarom u ruci,, gleda nas i kaze:,..
Moracete jos cekati. Ni ja, niti moji drugovi
nismo znali
da NEMAN STOGLAVA je.
Ali, uvjek svemu dodze kraj. Kad malo ojacam , znamo mi kako vratiti radost u
NAJLJEPSU KUCU BALKANA.