Piše: Delkić Midheta
Život je nepredvidiv. Niko od nas nije znao da li će se roditi u dobrim ili lošim životnim uslovima. Nekoga život pomazi kao što majka mazi svoje čedo a s nekim se već od rođenja grubo poigra. Neko sanja skupocjeno auto, neko sanja kuću sa bazenom, okolo kuće skupu ogradu, zelenu travu…neko sanja hotel sa pet zvjezdica i pogled na more u jednoj od svjetskih poznatih turističkih destinacija. Neko sanja dobitak na lotu, neko sanja…
A, tamo gdje šuma dijeli Zecove i Čarakovo, u jednoj malenoj kućici koju je sagradila donacija nekog programa za povratnike živi porodica Hamulić, otac i majka sa dvije kćerke. U teškim uslovima, zaboravljeni skoro od svih. Otac i majka mentalno zaostalog stanja izrodili su dvije djevojčice, Amru i Semiru. Semira je završila osnovnu školu ali njeno mentalno stanje također ne dozvoljava nastavak daljeg školovanja. Starija Amra je Božjom voljom jedna pametna i tiha curica.
Djevojčurak sa prelijepim osmjehom koji svaki put ukrasi niska bijelih zuba a njena prirodna kosa ukras je njene sitnije tjelesne konstrukcije. Nedavno je završila srednju ekonomsku školu i sanja da nastavi školovanje, ali tu prestaje njen san…njena porodica živi od socijalne pomoći od koje se jedva može kupiti vreća brašna i još nešto sitnih, za život neophodnih potrepština. Kada sam čula za nju nisam ni slutila da u našoj neposrednoj blizini postoje porodice u tako teškim uslovima. Nakon niza velelepnih kuća ograđenih rostfrajnom ili kovanom ogradom čini se nestvaran prizor ovako teških životnih uslova ove dvije djevojčice i njihovih roditelja.
Iako tiha i skromna, Amra ostavlja utisak na prvi pogled i iz nje zrači inteligencija. Uz razgovor saznah da sanja da upiše medicinski fakultet ili makar višu medicinsku školu u Prijedoru. Ali to je samo njen san o kojem mašta ovdje u zelenilu koje okružuje njihovu malenu kućicu. Nisam htjela zaplakati pred njom, nisam htjela da osjeti moj izraz nemoći dok sam slušala kako bojažljivo i tiho priča o svojim željama…o svojim snovima. Nisam se mogla oteti utisku šta će se desiti ako ova pametna djevojka bude primorana svoje dane provoditi u okruženju porodice teškog mentalnog stanja. Hoće li dobiti šansu da se dalje školuje kako bi kasnije mogla pomagati troje svojih najbližih članova porodice koji trebaju njenu pomoć. Svjesna da je za upis jedne godine na višu medicinsku školu u Prijedoru potrebno najmanje 1.000 eura godišnje upisnine, Amra ipak i dalje sanja.
Želi. Mladost traži znanje i bolju budućnost. Nakon susreta sa Amrom koji se desio nešto malo pred iftarsko vrijeme, unatoč jednom teškom i vrelom danu na kojem je žeđ učinila svoje, nisam mogla iftariti, osim napiti se vode. Iako posteći, nakon razgovora s njom, ostala je knedla u grlu. Ostalo je razmišljanje o ovoj krasnoj, mladoj osobi. Mogu li njeni snovi postati java? Hoće li se nakon ove priče u nekome od naših dobrih ljudi, kojima je Bog podario više i bolje, probuditi želja da pomogne da njeni snovi postanu java?
Iskreno se nadam da hoće. Iskreno želim da ova priča bude seveb da Amra ostvari svoje snove i da se pojavi neko ko će stipendirati njeno dalje školovanje. Jer i ona poput svih mladih ljudi ima pravo na bolji život.
Ali, ostaje i dalje pitanje: mogu li njeni snovi zaista postati java?!
Svako ko želi pomoći ovoj porodici i Amri može je kontaktirati.
Svako ko to učini, učiniće zaista dobro djelo. Unaprijed molim Boga da eventualne donatore nagradi povećanjem njihove nafake i da im podari dobro zdravlje. Budite uvijek ruka koja hrani a nikada ruka koja traži. Amin!
Svima vama koji zelite pomoci Amri i njenoj porodici evo broj njenog ziro racuna: Sparkasse 211033347206569 ili broj Amrinog telefona na koji je mozete direktno kontaktirati: 066-610-683.
mojprijedor.com