Hefta u kojoj su nam sjećanja na 92. ponovo prolazila kroz glavu. Dan bijelih traka nas je podsjetio na te dane.
Ipak lijepo vrijeme, hašlame, jagode, pečurke su dospjeli i mi se okrećemo svakodnevnici. Neko na građevini, neko u preduzećima, poljoprivrednici, pčelari, voćari na svojim posjedima...Ja pokušavam,svojim fotoaparatom, zabilježiti dešavanja u našem kraju. Slobodno vrijeme koristim na hašlamama, u šumi tražeći pećurke, mada nisam baš neki sretnik sa traženjem. Često puta stanem na pećurku, a da je nisam vidio i drugi galame na mene što ne gledam kud hodam. Počela je kosidba trave i poljoprivrednici koriste svaki trenutak sunčanog vremena za tu vrstu radova.
Kuća djece Hodžić se privodi kraju. Od Baje sam dobio još jedno ime donatora za ovu kuću
Redzic Saud 100 km
Kao što već rekoh, hašlame su mi omiljeno voće i volim da se penjem na drvo. Možda je to što sam rođen i živim blizu šume.
Živim u blizini šume ali nisam specijalista za tržiti pećurke. Ovako u društvu ide lakše, nađe se nešto bar za dva obroka.
Kosidba trave, baliranje, prevoz... ovih dana po cijeli dan čuju se traktori na njivama.
Grupa biciklista ove godine planira maraton od Kozarca do Srebrenice. Sabit Džonlagić mi se javio sa kratkim obavještenjem povodom maratona Kozarac-Srebrenica. Obavještenje prenosim u cijelosti.
Povodom Biciklistickog Maratona Kozarac-Srebrenica.Mi ako bog da krećemo 7.Jula iz Kozarca za Bihać gdje se sastajemo sa ostalim biciklistima i 8. Jula svi zajedno krećemo za Srebrenicu.Voze se četiri etape(mi iz Kozarca),ima otprilike oko 600km, spavanje, hrana i ostalo je obezbjeđeno od strane organizatora(za sve opširnije mozete pogledati na oficijalnoj stranici
organizatora www.limit.ba.co biciklistički maraton Bihać-Srebrenica). Ko želi i misli da može voziti biciklistički maraton nek se javi kod Sabita mene ili direktno kod organizatora.Kako sad stvari stoje iz Kozarca ima 5-6 biciklista,jedan od njih je Nećko Hodžić(trgovina Mix) pa i kod njega se mogu dobiti dalje informacije. Za sve dalje informacije i ko je jos zainteresovan moze se obratiti na Sabitov broj broj tel:0041797715573, ili na e-mail:sabit08 @bluewin.ch.
Ovih dana sam dobio jedno pismo iz Sarajeva od Ljiljane Madić. Prenosim pismo u cijelosti.
Želim da vas pozdravim iz Sarajeva.Ja sam Sarajka, ali sam sa malim djetetom 1992 u maju otisla za Zagareb odakle je moj muž, a on je ostao u Sarajevu.Tamo sam se priključila Udruženju žena BiH gdje je voditeljica bila Emsuda Mujagić.Jako puno sam upoznala kozarčana. Radila sam u projektu starih. Obilazila sam stare roditelje čija su djeca ubijena ili su otišli vani. Prvi put sam se upoznala sa prekrasnim narodom zapadne Bosne i naučila praviti kvrgušu.Obilazila sam Karabasiće ćijeg je sina ubio prvi susjed đudista zaboravila sam mu ime, Kicina, Jakupović Ibrahima, Karabašić Zlatu, Namika, Fadilu i Hamdiju. Vrankić Fatima i mnogi drugi.Jako su me svi voljeli. Najteže mi je bilo kad dođem u obilazak, a nane nema. Umrla Mogla bi knjigu napisati.Ja sam se 96 vratila za Sarajevo. Poslije sam čula da je osnovano udruzenje žena Srcem do mira. Sjetila sam se i Sivac Atifa i Ćime i Dževada.
Puno pozdrava, svim kozarčanima, od Ljiljane Madić
Moje zujanje sam počeo u Grozdanićima, ali prije nego sam otišao tamo produžio sam do Prijedora, Raškovac ili bliže Trinaesta. Prije dvije hefte javila mi se Aida Dina Okić i kaže da ima dva paketa pelena i rado bi to dala nekom kome su potrebne. Spomenula je Miralema Grozdanića. Kad već idem u Grozdaniće onda da ponesem i pelene za Miralema.
U grozdaniće prvo svraćam kod Miralema Grozdanića da mu predam pelene koje je poslala Dina Okić. Snaha Denisa zahvaljuje Dini za pomoć.
Zatim fotografišem raju dok čiste piliće. Ismeta Hodžić rodom iz Grozdanića, udata i živi u Srebreniku. Kaže došla kod mame u posjetu, a nije joj teško pomoći komšijama sa čišćenjem pilića.
Zijad Grozdanić radi nešto oko kuće ali nema ništa protiv da i njega fotografišem ispred njegove kuće. Čak mi zahvaljuje što nisam zaboravio ovaj dio Kozarca.
Nova kuća od Halima Grozdanića.
Produžavam kod familije Balić i prvo idem kod moje stričevke Timke Balić. Ona i Seida Elkasović odmaraju od prevrtanja trave, a pred veče će da kupe travu.
Timka odlazi u kuću, kaže da spreme ručak. Ulazim za njom jer reče da pravi stari specijalitet. Zatim mi pokazuje livaču masiračnicu sa kukuruzovim brašnom. Naviru sjećanja na dječije dane i mamina priča da je to najzdravija hrana, a mi smo vjerovali da je to tako.
Ibrahim stiže zadnji sa njive.
U kući dvije drugarice ili komšinice odmaraju uz kafu i usput pregledaju šta ima na internetu.
Balić Derviš sa porodicom odmara. Podnevni odmor jer ja sam kod njih bio tačno u 13.00 sati. Sunce je žestoko grijalo i malo hladovine svakom je dobro došla.
Još tri fotke iz Grozdanića.
Na putu od Grozdanića do Kozarca, kroz Kozarušu vozim sporo i tražim kuće sa lijepo uređenim dvorištem. Nisam se javljao vlasnicima kuća već onako sa ceste fotografisao. Lijep je ovaj naš Kozarac.
Na jednom mjestu sam skrenuo sa ceste, da bi fotografisao kuću od Safete Mahmuljin.
Joše jednom poziv svim građanima Kozarca. U Osnovnoj Školi Kozarac, još traje akcija „Budi čuvar planete“,koju je pokrenula ekološka i planinarska sekcija ove škole.
Cilj ove akcije je da smanjimo otpad,uljepšamo svoju okolinu,doprinesemo manjem zagađivanju prirode,razvijemo svijest o potrebi očuvanja prirode,pokažemo spremnost za poduzimanje mjera radi održavanja prirodnih resursa kao što su drva,nafta,aluminij i drugo,te uticaja na zdravlje i kvalitet života.Kada otpad recikliramo,manje šaljemo na deponije i ne zagađujemo okolinu.
Aktivnost je skupljanje plastične ambalaže(flaše),te odlaganje iste na predviđeno mjesto u školskom dvorištu. Dalje će tu ambalažu preuzeti firma koja se bavi reciklažom i otkupom ambalaže,a ućenici će za otpad dobiti pare koje će biti iskorištene za potrebe škole u cilju poboljšanja nastave.
Vjerujte mi nije teško a činimo dobra djela. Raja koja živi vani, kad dođe na odmor, vjerujem da će svu plastiku donijeti ovdje iza škole. Oni to isto rade tamo u drugim državama i neće im biti teško i kod svoje kuće u rodnom Kozarcu. Raja koji žive ovdje, nadam se da će ovaj kontejner češće puniti plastikom, a manje bacati, plastične flaše, u kante za smeće.
Još jedna lijepa vjest iz Kozarca. Ovih dana smo dobili jednu autobusku stanicu obilježenu onako propisno i čekaonicu. Ova stanica je kod osnovne škole, a za putnike prema Prijedoru. Na žalost ni ovo nije finansirao grad Prijedor već jedan kozarčanin. Malo sam se raspitivao ko je platio ovu kućicu. Rekoše mi da je donator Adnan Ključanin, vlasnik firme "NORBOS" iz Kozaruše. Kako bi bilo lijepo ovo vidjeti na svim autobuskim stanicama grada Prijedora.
Danas na četvrtku dosta raje. Vrućina i svi se sklanjaju u hlad. Mene zaustavljaju sa pitanjima ima li hašlama, jagoda, pećuraka... Najčešća prića je sjećanje i komentarisanje dana bijelih traka, zatim jeli se uhorilo sa kosidbom trave, jeli voća išta ostalo na granama. U zapadnim zemljama praznik danas, pa je došlo raje na produženi vikend.
Slijede fotografije koje sam danas pravio.
Hegić Hatidža ne izlazi često na četvrtak, kaže slaba je sa zdravljem i nemože. Danas je sa svojom unučad došla. Kaže da ima 83 godine
Opet lijepa prića. Na fotografiji je Ramiz Ćuskić iz Toronta, Kanada i njegova sestra Fatima. Ramiz je nakon 40 godina došao u svoj rodni kraj i kod sestre Fatime. Kaže, stigao je na vrijeme jer njegova sestra danas slavi 80. rođendan. Dok ih fotografišem osjećam neku sreću, mada ih ne poznajem. Pitam Ramiza za porodicu, a on mi reče da je supruga Ekrema ostala i rado bi da je pozdravi putem naše stranice. Pozdrav Ekremi, djeci unučadima, ostaloj familija i raji u Torontu. Fatimi sretan 80.rođendan.
To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!
Nijaz - Caja Huremović
Još samo ovo: Opraštanje ne mijenja prošlost, ali obogaćuje budućnost.
