Izdvajamo

Hefta bez nekih posebnih dešavanja. Dosta lijepog vremena i puno rada na njivi, voćnjaku, bašti, gradilištima... Said Mujanović, moj jaran i komšija je nakon 7 dana, provedenih u bolnici, Tuzla operacija zalizaka na srcu, došao kući. Doček su mu pripremili njegovi lavovi (radnici) porodica i komšije. Dan poslije Said je već na poslu i radi punom parom.
Radovi na kući djece Hodžić teku kako je planirano.
Spisak donatora u zadnjih 7 dana:
Talundžić Midho radi ogradu na balkon i stepenice koja košta 1200 KM, a on ce uradiri za 1000 KM.
Karabašic Avde Eno 100 e
Softic Asmir  30 e
Sivac Mirzeta   50 e
Bihorac Papić Sanita   100e
Huremović Besim  Ćupo   200 KM
Veliko hvala, svim donatorima, u ime djece Hodžić

Članice Udruženja Žena Kamičani su bile dosta aktivne. Atif Javor je polijepio pločice na stepenicama i u kafe kuhinji. Ove hefte pored druženja u petak, za vikend su čistile unutarnje prostorije doma. Isto tako vani su pokosili travu.

Kuća od bračnog para Mraković polahko raste. Ove hefte su počeli radovi, šalovanje ploče. Izvođaći radova su braća Bahonjić.

Ove hefte sam pisao o mladom entuzijasti Elviru Nasiću i njegovim malinama. U međuvremenu mi se javlja Elo Softić, koji danas slavi rođendan, čestitke iz sveee snage!  Kaže da je i on posadio 9000 sadnica maline, sorta "Willameta". Isti dan sam otišao u Softiće da vidim ovu plantažu. Našao sam Elvira i on mi je pokazao plantažu od 8 dunuma malina.
Sorta "Willameta", rana, otporna sorta, najznačajnija sorta maline u BiH.
Plod je ukusan, krupan, stožast, tamno crvene boje i izrazito čvrst. Lako se bere i odličnog je okusa.
Grmovi su bujni, uspravnog rasta.
Sorta daje dobre prinose, oko 10 tona po hektaru.
Dobro podnosi transport.
ovo  je sorta koja dolazi u rod sredinom ljeta.

Već par godina Elvir, njegov otac Senad i ostali članovi porodica razmišljaju da posade maline. Ova godina je bila pogodna za sadnju i oni su se bacili na posao. Zasadili su maline, a ostali poslovi, kopanje bunara za navodnjavanje, stubovi, nastavljaju poslije sjetve kukuruza i heljde.
Elo mi priča da sve rade bez pomoći od nekih institucija, nisu ni tražili pomoć. Planiraju, naredne godine posaditi još 20 dunuma maline. Plan je da se posadi još bar dvije sorte maline.

Moje zujanje sokacima Kozarca. Ove hefte sam u Forićima onim kod asfaltne baze. Svraćam kod Ramiza, on nije kod kuće, dovikuje mi Rifet Foric, a njegova kuća je malo iznad Ramizove.

Rifeta Forića nalazim dok se bori sa cvijećem. Sam je kod kuće, pa navalio da uredi cvijetnjak.
Pitam za Senada, a on mi reče da će komšija brzo doći kući.

Dok sam fotografisao kuće od porodice Forić,  Senad Foric je stigao kući. Kod njega sam morao ući u kuću jer on i njegova žena Jasminka su pili kafu. Senad trenutno živi u Holandiji, a došli su za majske praznike.

Senadov sin Adel uživa u Bosni, Kozarcu, Prijedoru...

Kod Fatime Hrustić nalazim njene komšinice Firdesu i Nerminu. Kažu da su došle kod Fatima na kahvu, isto tako da joj prave društvo da se ne osjeća usamljeno.
Pravim još par fotografija u ovom zaseoku i odlazim dalje.

Drugo zaustavljnje je u Srednjim Jakupovićima. Prvo fotografišem Mikinu kuću, a zatim se zaustavljam kod Hakije Jakupovića. On je zauzet čišćenjem jednog, meni nepoznatog stroja. Hakija mi reče da je ovo mašina za vađenje krompira i da je stara više od 50 godina. Stara mašina ali još služi. Hakija će da je očisti poslije ofarba i spremna za jesen i vađenje krompira.

Vjerovali ili ne Hakija sve radi sa jednom rukom, druga mu je otkazala nakon nesreće koju prije nekih 30 godina imao. O ovome smo pisali prije dvije godine. On i njegova žena Muharema su prvi poslijeratni povratnici u Srednje Jalupoviće.

Svratim kod Rasima Jakupovića tek da ga pozdravim i jedna fotka nakon dvije godine.

Na kraju zaustavljam se kod Sajke  i Samke Jakupović. Sajku pitam za konja kojeg je imao prije dvije godine, a on mi reče da je prodao onog konja i da sad ima dosta dobrog konja. Izvodi ga iz štale da bih ga vidio. Pitam za fotografisanje, a on mi reče: Ma slikaj ja nisam na socijali i ne bojim se da ću ostati bez primanja. Pitam bili prodao konja, a Sajko mi reče da bi rado prodao ovog lijepog konja.

Samka je zauzeta sijanjem bašte. Kad sam bio kod njih ona je bila zauzeta sjetvom graha.

Danas na četvrtku, predprazničko raspoloženje i stvarno puno raje. Često puta u razgovoru sa rajom slušam priče kako  je, svake godine, manje raje u Kozarcu. Ja  ne primjećujem da je onako kako drugi tvrde. Za glavnu temu danas na četvrtku, očekivao sam da će biti razgovori gdje ćemo sutra za 1.Maj na feštu. Predprazničko raspoloženje jest ali niko ne priča gdje će sutra da proslavi Praznik Rada 1.Maj. Najčešće se prića o proljetnim radovima, ko je šta stigao posijati, posaditi...

Ja sam puno fotografisao, sretao našu raju koji žive negdje u tuđini. Radovao sam se svakom susretu sa našom rajom. Danas sam sreo par osoba koje nisam vidio puno godina.

Slijede fotografije koje sam danas pravio na četvrtku

Nerka, njena tetka Merima i muž od Merime. Ovaj susret mi je jako drag, Nerka je moja školska drugarica i poslije osnovne škole nismo se često viđali. Tako isto Merima, komšinica, nismo se viđali toliko da smo jedno drugo zaboravili.

Sebina i Hajra, moje drugarice iz mladosti. Puno smo se družili u mladosti i sad dok gledam ovu fotku, sve one krne (svadba), igranke (kad je neko odlazio u vojsku pravio je feštu, a kod raje je to bilo poznato kao igranka), veselja (kad se neko oženi naveće je veselje uz muziku u živo), bajrami, vašeri... Od vremena kako su se udale ja oženio, nismo se sretali i samim tim zaboravili smo se. Mnogo raje u Jakupovićima sam pitao za raju iz ovog djela Kozarca. Čuo sam da su u Švicarskoj ali nismo se sretali ili se nismo prepoznavali. Jednom sam Asimu Mahić pitao za Hajru. Danas dok pozdravljam Asimu i Nihada, Asima mi reče: Ovo je Hajra za koju si pitao, a Sebina sa njom. Bilo mi je drago sresti jaranice iz mladosti.

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!


Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo:  “Još u mladosti treba da odsječeš štap na koji ćeš se oslanjati u starosti.”

"Mi smi pripadnici Srpskog naroda i osuđujemo kompletno etničko čišćenje i zločine koje su počinili zločinci iz našeg naroda. Mi se zalažemo za zajednički život i Bosnu i Hercegovinu i želim da naša djeca žive zajedni sa svim našim narodima u BiH. Ja sam Klaudija Pecalj i rodom sam iz Zenice, a moj muž je Milan Pecalj. Husein Ališić je napisao knjigu na engleskom jeziku i u toj knjizi piše o mom mužu. Za vrijeme rata, Husein je živio u Banja Luci i moj muž je sve naše dokumente dao njemu da bi on izašao sa svojom porodicom vani. Milan je čuvao Huseinovog brata koji je bio pretučen i nije se bojao da pomogne prijatelju Bošnjaku.
Ja sam rođena u Zenici među Hrvatskim i Bošnjačkim narodom i žao mi je za sve što se desilo u ratu, jer ja želim da živimo sa svim narodima u Bosni i Hercegovini". Kazali su nam Klaudija i Milan Pecalj, pripadnici Srpskog naroda iz Donjih Garevaca.

26.05.2017. god.