Hefta bez nekih zanimljivih dešavanja u našoj sredini. Ja uporan sa mojim zujanjem, ponekad  i dosadan.

Jutro sam se prijatno iznenadio i obradovao kad sam upalio compjuter. Dobio sam slike od Hadžije Samira Đonlagića koji ja otišao na hadž,  bedel za rah. Himzu Softića. Javlja mi da su svi naši kozarčani i prijedorčani dobro.

Prije zaključenja ovog članka čuo sam se sa Husnijom Avdagić. On sretan sreo tetka Mujalo h. Saliha ef. on je bedel za rah. Avdagić Hatku, Husnijinu mater, a dolazi iz Australije. Husnija takođe kao i Samir priča da su svi uglavnom dobro, malo prehlade od klime imaju pojedini ali ništa što bi ih zadržalo u krevetu.

Dobrovoljni prilozi za Šehidsku munaru u džematu Hadžići i dalje pristižu, a slika sama kaže kako se radi i koliko se uradilo i sve zahvaljujući raji kaji su svojim dobrovoljnim prilozima pomogli da munara izgleda kako izgleda na fotografiji.

Dobrovoljne priloge ove hefte dali su:

Jakupović Edhem i Zlate      100 KM
Forić Almaza Bisera          200 Canadskih dolara Canada
Hadžić Rifeta Fatima         200 KM  Canada

Spisak vakifa na Islamskom Kulturnom Centru u Kozarcu je svake hefte veći.

Moje zujanje sam počeo kod familije u Hrnićima. Namka i Sakib mi pokazuju svoje voće. Rodilo da ne pamte kad je ovako rodilo.

U Hrnićima ima jedan dio sela koji, mještani, zovu Hercegovci. Nikad me nije interesovalo zašto Hercegovci, uvjek mislio raja doselila odnekud ali nikad se nisam pitao zašto.
Kad sam upoznao Ivana Ilića kojeg zovu Batta i on mi ispričao da su oni ovdje prisilno naseljeni, a porijeklom su iz Liščića kod Ostrožca. Mjesto gdje je sad Jablaničko jezero, između Jablanice i Konjica.

Ljubica Ilić Hercegovka, rodom iz Liščića, selo između Jablanice i Konjica, Jablaničko jezero, mi priča kako su ona sa familijom i još 7 porodica iseljeni iz svog sela 1951. zbog gradnje hidrocentrale i naseljeni u Hrniće kod Kozarca.
Od 8 familija koje su naselile ovaj dio Hrnića ostala je još samo Ljubica.

Stari su umrli, a mladi su se raselili. Ljubica ne želi nigdje da ide, želi ovdje okončati sa životom. Ovdje je svekar sahranjen i njen muž Vinko, a i ona želi ovdje ostati.
Ima nostalgije za rodnim krajem ali čula je da je tamo sve pusto, raseljeno.
Hvali se sa svojim komšijama u Hrnićima, svi su bili dobri prema njima i pomogli da se lakše naviknu na novu sredinu.
Kad sam je upitao koliko unučad ima ona mi reče da ima šestero dijece ali ne zna koliko unučadi ima. Uspjela je nabrojati desetero praunučadi.

Više o Ljubici pogledati video na kraju članka.

Iz Hrnića sam produžio u Muranoviće.

Prolazim kroz dvorište od Amela Muranovića prema sljedećoj kući gdje upoznajem Milku Luč, ovdje poznatu sa nadimkom Mica i tako je svi poznaju. Nije bila pričljiva, prvo je pomislila da sam neki ko traži pare da se nešto plati. Poslije sam čuo od komšija, sve najljepše o Mici.

Amel nije kod kuće, a Nedima zauzeta oko dijece.

Malo kasnije dolazi Juso kući i pokazuje mi svoje blago, muzne krave. Ima ih 35, a uskoro treba dobiti još 10 junica. Proizvodi svaki dan oko 500 litara mlijeka.

Svratih kod familije Tahirović. Oni su zauzeti branjem i sortiranjem kornišona. Kažu da je ova godina dosta dobra. Bilo je malo problema, napala plamenjača ali uz pomoć agronoma uspjeli su dosta spasiti. Zadovoljni rodom, plasmanom i otkupnom cijenom.

Kod Halila Šljivara nikad dosadno. On i njegova Đula uvijek nešto rade, a u posjetu je došla Đulina sestra bliznakinja. Halil i Đula su rodili desetero dijece. Jedan sin je ubijen i sad imaju devetero dijece žive. Tri sina i šest kćerki, 18 unučadi i jedno praunuče.

Jutro sam svratio u dječji vrtić "Bambi". Ovdje su završeni rekviziti za igru u dvorištu. Djevojke koje rade sa djecom zahvaljuju se svim donatorima koji su pomogli da se uredi dvorište.

Primjetih da je djece više nego prošle godine. Rekoše mi da je ove godine sedamnaestero djece.

Kad sam došao kući Hadisa Avdagić mi šalje još jednu fotografiju iz vrtića i kaže:

"Povodom kurban bajrama u sklopu školske priredbe koju svake godine praktikujemo za Bajram mi smo darovali djecu vrtića "Bambi" u Kozarcu sa Bajramskim paketima".

Na četvrtku dosta raje, a vrijeme onako pravo jesenje. Razgovori se svode na pripreme za Bajram.

Slijede fotografije koje sam danas pravio na čatvrtku

To je to za ovaj četvrtak a do sljedećeg, pozdrav iz sveee snage!

Nijaz - Caja Huremović

Još samo ovo: Sunce, mjesec i zvijezde već bi davno nestali da su na dohvat ljudskoj pohlepi.